RED ISPRED TEATRA: 'Robi K. je nevjerojatna kronika vremena, od ismijavanja generala JNA do Keruma'
Obilježilo se 40 godina od izlaska kultne kolumne
Dugi red ispred splitskog kazališta iznenadio je i glavnog aktera zbog kojeg se i pola sata ranije od zakazanog druženja skupilo mnoštvo i strpljivo čekalo ulaz.
'Ovo je zbog tebe', kazala mu je šarmantna Splićanka, na što se jedan od najnagrađivanijih novinara stidljivo nasmijao. Radi se o Viktoru Ivančiću, suosnivaču Feral Tribunea, a povod okupljanju u HNK Split je obilježavanje 40 godina od izlaska prvog Robija K., kultne kolumne koja je počela izlaziti u Nedjeljnoj Dalmaciji, a vrhunac je doživjela u Feral Tribuneu. I dalje je aktualna.
Do posljednjeg mjesta napunio se foyer HNK, a stajalo se i u kazališnoj kavani.
O najdugovječnijem trećašu pod moderatorskim vodstvom Karle Leko, razgovarali su uz autora, Boris Dežulović, Dragan Markovina i Nebojša Lujanović.
Ivančić je podsjetio kako je kolumna nastala slučajno. Da su kao studenti FESB-a pisali za studentski list, koji je nagrađen tadašnjom nagradom SKOJ-a, pa su ih iz Nedjeljne Dalmacije pozvali da nešto napišu.
- Bila je jedna pjesmica potpisana Robi K. Zamolili su nas da ostanemo raditi Feral. Zoran Erceg, zamjenik glavnog urednika, mi je rekao da bi mogao biti tekst od dvi tri kartice, a ja sam odbijao. Pa me nagovorio da napišem za probu i on odmah objavio, i to u Nedjeljnoj Dalmaciji, van Ferala - pričao je Ivančić.
Dežulović je osvježio sjećanje na nastanak Ferala Tribunea.
- Kad su HDZ-ovi jurišni odredi zauzeli Slobodnu Dalmaciju, mi smo odlučili dati otkaz. I uz nekoliko boca lošeg vina skicirali Feral. Umjesto toga, mogli smo ići na bauštelu, jer u novinarstvu nismo mogli radit to šta smo znali - raspoložen je bio splitski kolumnist.
Rekao je i da voli podsjetiti da jedan Robi K. nije napisao Viktor.
- To sam napisa ja. On nema pojma koji je to, a ni ja. Na malo šta sam na nešto ponosan ka na tog Robija K. kojeg ni autor ne može prepoznati - nasmijao je Dežulović.
Iz dinamičnog razgovora praćenog pljeskom izdvojimo i riječi Markovine kako su se odupirali svakom režimu, sve se mijenjalo, a oni su ostali isti.
- Kroz 40 godina Robi K. je nevjerojatna kronika vremena, od ismijavanja s generalima JNA, pa do Keruma. Društvena kronika ispisana u satiričnom stilu. Lom koji se dogodio u Splitu, u ideološkom i ljudskom smislu, je toliki da se tek zadnjih desetak godina urbani Split počinje restrukturirati. Robi K. je ostao. Pred nama je autor optužen za uvredu Predsjedništva SFRJ i autor koji je zbog tekstova mobiliziran. A vi tu gorčinu ne vidite u Robiju. Nepromijenjen je - ustvrdio je Markovina. Istaknuo je i da su '90. najkreativnije splitske godine, kada je bio vrhunac Ferala, a tada se 'rodio' i TBF.
Da ne spada ni u jedan kanon, iako je i novinarstvo i književnost s histografskim kapitalom satire, argumentirao je književnik Nebojša Lujanović.
- Ono što će se stvarno sačuvati je ispisano u Robija K. Sve kontradikcije, sve ideologije. Jedan je od rijetkih primjera političke satire u književnosti, a ipak nema ga u kurikulima. A to može biti kompliment, jer Robi K. je kaos višeglasja, ne zastupa nijednu stranu, on je infantilni glas koji se ruga svemu, nitko ne može reći 'naš je’. Antiotrov je za ideološko trovanje. Njegova kvaliteta je u tome da se ne da ukrotiti u kanon - poetičan je bio Lujanović. Ivančić je želio pojasniti i kako je interes za stvaranjem Robija K. bio jezični.
- Nisam imao neke satirične ambicije, nego uvođenje splitskog žargona u novine, a koji je sredinom 80-ih dovoljno subverzivan da razdrma. Novine su tada bile zatrpane dalmatinskim jezikom kojega su njegovali Smoje i Popadić. Činio mi se okamenjen i kao da stalno se vraća da je nekad bilo dobro - opisivao je Ivančić.
Sada je jezik Robija K. okamenjen, dodao je u opisu, čekamo da ga neko minira.
Dežulović se nadovezao i kako je Feral općenito bio negacija svake satirične tradicije, naročito splitske.
Nedugo nakon, spojile su 'nespojive tradicije', Feral Tribune je bio utočište Smoji, koji je do 90-ih bio gotovo svetac Dalmacije, ali je ružno odbačen od javnosti koja ga je ranije obožavala.
Jedno od pitanja iz publike je bilo o omiljenom Robiju K., na što je Ivančić rekao da ne može izdvojiti, ali da se najviše sjeća kad je u tadašnjoj novini napisao 'Ne klepeći mamulama', što se nije uspjelo maknuti prije tiska. Tadašnji urednik je pokušao malo šestarom prepraviti 'M' u 'N' jer je znao što ih čeka. Zaradili su, inače, tada optužnicu za podjarivanje ustavnog poretka SFRJ.
- U socijalizmu su bila jasna pravila igre i znao si što te čeka kad kršiš norme. Kasnije smo dobili slobodu govora, a hajke i napade na ulici. Dobili ste demokratsku hipokriziju. Bilo je više fer ranije. Nikada niste imali fenomen javnih hajki. Papila bi te 'tišina', nestao bi. O procesima protiv nas se nije pisalo, ali bar vas niko nije napadao jer državna televizija huška na vas - odgovorio je na upit o težini sustava kojima se izrugivao tada i danas.
Koliko Robi K. znači brojnima jasno je i iz okupljanja u teatru, ali da je zaista ljubav i 'puls' autoru, najbolje govore njegove riječi.
- Robi mi dođe kao autorski izlaz nakon Ferala. Mi smo tamo bili stvaralački tim. Kad je nestao Feral, kad je sve to otišlo dovraga, osjećao sam se kao invalid. Ja ne bih mogao bez Robija - jednostavno se ogolio Ivančić.
Zato nema straha da će se i dalje uživati u pogledu i riječima vječnog dječaka.
U splitskom HNK će 20. studenoga biti i premijera predstave 'Robi K, Crvenkapa je mrtva'. Ako je suditi po interesu u ponedjeljak navečer, nema sumnje da će se za predstavu tražiti karta više.
Izvor: Dalmatinski portal, 29.10.2024.
