.jpg)
Boris Dežulović, kolumna za tjednik ''Novosti''
SOS za istok Hrvatske: Slavonija postala siromašnija od Srbije! – glasio je novinski naslov, i Hrvatima su nakon trideset pet godina konačno osvijestili razmjere propasti njihove žitnice, kako su joj tepali u vrijeme kad je tom slavnom povijesnom regijom još raslo žito i talasalo ono davno zlatno klasje iz preporodnih pjesama i učeničkih sastavaka.
Ni privatizacija i propast tamošnjih poljoprivredno-industrijskih kombinata, ni pad Todorićeva Agrokora, ni cijene zemljišta i nekretnina, ni dvostruko veća nezaposlenost od ostatka Hrvatske, ni masovna zatvaranja tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, ni popisi stanovništva i egzodus stanovništva, ni procjene da je samo od početka mandata Andreja Plenkovića Slavoniju napustilo stotinu hiljada ljudi, ni cjelokupni opus Drage Hedla – ništa kataklizmu slavne Slavonije Hrvatima nije osvijestilo kao posljednji izvještaj Eurostata, koji kaže da je gotovo trećina Slavonije siromašna ili na granici siromaštva.
A ni to Hrvate ne bi osobito uznemirilo da nije u tablici i rezultata za susjednu Srbiju, na čijem je jugu siromašno trideset posto građana, a na sjeveru jedva četvrtina, što znači da je – samo trenutak da izračunam – "Slavonija postala siromašnija od Srbije". I hrvatski telegrafisti požurili su odaslati dramatični "SOS za Slavoniju".
Kako se to dogodilo? pitaju se onda telegrafisti najčešćim pitanjem suvremene hrvatske ekonomske povijesti: kako se dogodilo da Slavonija, regija koja je nekad hranila cijelu Jugoslaviju i još stigla izvoziti, sada nema ni sebi za ručak? Kako može siromašna biti regija od petnaest hiljada četvornih kilometara šuma, oranica i vinograda između Drave i Save, milijun i pol hektara najbolje i najplodnije zemlje u Europi? Eh, kako.
Ima o tome – o SOS-u za Slavoniju – poučna jedna povijesna priča, koja počinje u osvit prošlog stoljeća, siječnja 1904. godine.
Tih dana, naime, začet je SOS kao standardni međunarodni telegrafski signal za pomoć u nesreći: kompanija za pomorsku komunikaciju talijanskog inženjera Guglielma Marconija 7. siječnja 1904. izdala je Circular 57, sugerirajući brodovima u nevolji da pomoć traže kodom CQD, skraćenicom za "opći poziv za pomoć". Samo tri tjedna kasnije, 30. siječnja, kompanija Cunard Steamship Co. Ltd. iz Liverpoola za stotinu sedamdeset sedam hiljada funti kupila je teretno-putnički brod Yamuna, koji je već šest mjeseci ležao na mrtvom vezu. Za brodarsku kompaniju British India Steam Navigation Co. Ltd. iz Glasgowa Yamuna je trebala održavati liniju London – Calcutta, ali nakon samo godinu dana brod je privezan zbog promjene režima prometa u Sueskom kanalu i neekonomičnosti linije za Indiju.
Novi vlasnici imali su za parobrod Yamunu mnogo rentabilniju liniju: početkom stoljeća, naime, ljudi iz sredozemnih i balkanskih zemalja masovno su u potrazi za boljim životom bježali preko Atlantika. Zbog toga je uprava Cunarda preuredila Yamunu u klasični prekooceanski putnički brod za po sedamdesetak putnika u prvom i drugom razredu, te čak dvije hiljade u potpalublju – razredu za siromahe i nesretnike na putu u obećanu zemlju Ameriku. Bio je to zapravo golemi čamac za spašavanje, brod za evakuaciju stanovništva osiromašenih europskih provincija.
Jedna od takvih bila je i austrougarska krunska provincija Slavonija, žrtva svjetske agrarne krize tih godina, kada je europsko tržište preplavljeno jeftinim žitom iz Rusije i Kanade: upravo te 1904. i upravo zbog očajnog položaja slavonskih seljaka, mladi jedan političar iz Trebarjeva, neki Stjepan Radić, osnovat će Hrvatsku pučku seljačku stranku. Prema tadašnjim službenim podacima Zemaljskog statističkog ureda u Zagrebu, u tih je par godina samo u SAD-u evidentirano 27.197 iseljenika iz Slavonije, uglavnom mladih muškaraca, a kako su se mnogi i tada iseljavali ilegalno, stručnjaci procjenjuju da je taj broj bio mnogo veći, čak i do četrdesetak hiljada ljudi, koji bolji život traže na farmama Kansasa i Michigana, u rudnicima Pennsylvanije i Ohija, te velikim gradovima, poput New Yorka, Chicaga i San Francisca.
Oronula, propala, uništena i napuštena Slavonija tih je dana druga riječ za očaj, ukratko – idealno ime za brod kojim se iz Europe masovno bježi u Ameriku. Tako je 17. ožujka 1904. na prvo putovanje iz Trsta i Rijeke prema New Yorku, s dvije hiljade očajnika u potpalublju, isplovila Cunardova transatlantska prinova, bivši RMS Yamuna, sada pod imenom – RMS Slavonia.
Sljedeće godine iseljavanje Slavonaca u SAD doseglo je razmjere egzodusa. "Manija za Amerikom", glasi naslov u osječkoj Narodnoj obrani, koja 7. veljače 1905. javlja kako je "zavladala prava manija za Amerikom, navlastito medju seljačkim svietom": "Ljudi se bezobzirce zadužuju i rasprodavaju svoja gospodarstva, te nastoje da odu preko mora. Na to ih sili težki položaj u kom se narod nalazi. Zlo ga bije od svakud, a pomoći nema od nikud."
Samo dva mjeseca kasnije, u travnju 1905., Njemačka donosi zakon o pomorskoj komunikaciji i prva kao standard uvodi takozvani "Notzeichen signal" za brodove koji traže pomoć, telegrafsku kombinaciju tri točke, tri crte i tri točke. Tek kad je međunarodna Morseova konvencija standardizirala telegrafsku abecedu i tri točke definirala kao slovo S, a tri crte kao slovo O, Notzeichen signal transkribiran je kao SOS. Specijalizirani magazin Electric World donosi tako 12. siječnja 1907. kako "brodovi od sada za hitnu pomoć koriste specijalni signal SOS".
I opet samo dva mjeseca kasnije, osječka Narodna obrana u broju od 6. ožujka 1907. donosi tekst pod naslovom "Manija za izseljavanjem u Ameriku": "Već je više puta bilo u novinama istaknuto, kako je naš sviet žalibože uhvatila upravo neka bolest, da ostavlja rodjenu grudu bez razloga i potrebe. Tako jedan seljak u Brodu iako ima dvanaest jutara najbolje slavonske zemlje, govori da mora izseliti u Ameriku. Ima on ženu i troje djece. U tome nam neće pomoći ni zakup o unutrašnjoj kolonizaciji, pa bi valjalo upotriebiti i druga sredstva."
"Drugih sredstava", za razliku od "razloga i potrebe", ipak nije bilo, i Cunardova RMS Slavonia nastavila je prevoziti svoje Slavonce u New York. "Po statistici emigrantskog ureda, stigla su prošle godine u Ameriku 1.892 Hrvata-Srba samo Cunard linijom, koja prima putnike u Rijeci i Trstu, a koliko je još stiglo sa Hamburg–Amerika linijom i s ostalim društvima, to se ne zna", javlja Narodna obrana dvije godine kasnije, 12. siječnja 1909., u tekstu sad već očajničkog naslova "Ne idite u Ameriku!"
Slavonci, međutim, tih dana slabo čitaju novine: više od trećine ih je nepismeno. Četiri mjeseca kasnije, u svibnju 1909., RMS Slavonia je tako preko Atlantika prevezla još dvije hiljade očajnika i 3. lipnja isplovila iz New Yorka natrag u Rijeku, po novu smjenu. Bit će to, međutim, njeno posljednje putovanje: nakon samo sedam dana u gustoj se magli nasukala na hridi rta Ponta dos Fenais pred azorskim otokom Flores, i brodski telegrafist požurio je poslati novi telegrafski poziv za hitnu pomoć – tri točke, tri crte, tri točke.
Tako je u četvrtak, 10. lipnja 1909. poslan prvi Morseov SOS signal u historiji. Istina, kasniji mitovi i legende povijesni su prvi SOS pripisivale mnogo slavnijem Titanicu: njegov telegrafist Jack Phillips u početku je zapravo slao stari CQD signal, a Jackov kolega Harold Bride, nesvjestan ozbiljnosti situacije, zajebavao se kako im je ovo možda posljednja prilika da pošalju i taj novi signal, SOS. Pojma nisu imali kako je prvi takav još tri godine ranije emitirala RMS Slavonia – prvi brod u cjelokupnoj pomorskoj povijesti koji je odaslao standardni SOS poziv u pomoć.
Na historijski Slavonijin SOS odazvali su se brodovi Prinzess Irene i Batavia, spasivši svih četiri stotine putnika, a britanski Board of Trade pokrenuo je uskoro istragu koja će pokazati kako je "Slavonia bila deset i pol milja izvan predviđenog kursa, ploveći brzinom neprilagođenom vremenskim uvjetima". Prije nego što je proglašena totalnim gubitkom i prepuštena moru, iz brodske je olupine prema pedantnom zapisniku spašeno ukupno četiri stotine vreća kave, dvjesto bačava ulja i dvadeset pet poljoprivrednih strojeva – sve što je ostalo iza oronule, propale, uništene i napuštene Slavonije.
Pouka slučaja "SOS za Slavoniju"?
"Pouka slučaja, kao što smo već nagovijestili, jest da ukoliko odgovorni odluče ploviti nepoznatim vodama, ne smiju zanemariti nijednu preporučenu mjeru opreza", stoji na kraju izvještaja koji je brodarska osiguravajuća kuća Lloyd objavila rujna 1909. godine.
