Boris Dežulović, kolumna za portal N1
"Nema više muško-žensko!" Tako su u predizbornoj kampanji, sjetit ćete se, malu djecu i odrasle debile plašili s domoljubne desnice, pričajući im pred spavanje jezive priče o strašnim rodnim ideolozima koja će ih, ne budu li dobri i glasali za njih, ujutro odvesti iz kuće i pretvoriti u neku od osamdeset osam rodnih vrsta i podvrsta.
“Nema više muško-žensko!”, vikao je Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta, “suluda politika rodne ideologije pokušava sve nas uvjeriti da ne postoje muško i žensko, nego nekakvih osamdeset osam vrsta i podvrsta i da sve to treba jednako uvažavati!”, upozoravao je Penava, a Stipo Mlinarić Ćipe umirivao onda ustrašenu djecu i pozivao debile da glasaju za njih, jer “za nas u Domovinskom pokretu postoje samo muško i žensko”.
“Nema više muško-žensko!”, opet je tako domoljubna desnica zavrtjela ručicu sirene za uzbunu kad je zagrebački Filozofski fakultet nekidan završio postupak vrednovanja za stotinjak studijskih programa, među kojima su se našli i Rodni studiji s programima poput Feminističke teorije i Rodne povijesti, koji bi s odobrenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih trebali početi sljedeće akademske godine. “Ja imam sina koji je muško, i ne želim da sutra bude žensko, a prekosutra nebinarna osoba”, plačnim glasom vikao je u Saboru šef Suverenista Marijan Pavliček.
“Domovinski pokret ostao je na onim stavovima i vrijednostima koje je zastupao prije izbora. Vezano uz Istanbulsku konvenciju, apsolutno smo za prava žena, za zaštitu od nasilja i agresije, ali implementaciju rodne ideologije u sustav, kako je zamišljaju ‘možemovci’ i slična ekipa, nećemo dopustiti. Kad je riječ o inicijativi Filozofskog fakulteta, dogovoreno je s našim koalicijskim partnerima da se implementacija programa koji promoviraju rodnu ideologiju neće podržati!”, svečano je na koncu objavio Ivan Penava.
Nije još poznato jesu li se Penava i Domovinski pokret zaista dogovorili sa svojim koalicijskim šefom Andrejom Plenkovićem i njegovim ministrom obrazovanja Radovanom Fuchsom, ali svakako valja pozdraviti njihovu inicijativu: rodnoj ideologiji ne samo da nije mjesto na Sveučilištu u Zagrebu, nego joj nije mjesto u društvu uopće.
Dao sam si, naime, truda i pogledao malo taj odobreni program rodnih studija, i bilo bi mi draže da nisam. Nakon što sam vidio što će sljedeće akademske godine studenti rodnih studija učiti na zagrebačkom Sveučilištu, javno se ispričavam Marijanu Pavličeku. “Ja imam sina koji je muško, i ne želim da sutra bude žensko, a prekosutra nebinarna osoba”? Ne samo da se u tom programu uči kako muško sutra može biti žensko, nego se potanko, sa svim mučnim detaljima, opisuje i sama operacija pod općom anestezijom. Upozoravam čitatelje slabija srca da sljedeći reci mogu biti uznemirujući:
“I reče Jahve, Bog: Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku, no čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu, pa je dovede čovjeku. Na to čovjek reče: Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!”
O da, braćo, sestre i ostali, Knjiga postanka 2,18-23!
Penava, Čipe i Pavliček bojali se, eto, feministica i programa Rodne povijesti, a ovdje djecu uče da je sva rodna povijest i započela kad je prvo muško postalo žensko. “Ja ne želim sutra biti žensko, a prekosutra nebinarna osoba!”, urlao je i otimao se siroti Adam, a Jahve, Bog, kratko je procijedio “ne seri!” i začepio mu usta maskom za inhalacijsku anesteziju. I ne samo da je Adam “sutradan bio žensko”, nego je bio dužan – eno vam u Poslanici Efežanima 5,28, ako meni ne vjerujete – “ljubiti svoju ženu kao svoje tijelo”: “Tko ljubi svoju ženu, sebe samoga ljubi.”
Ne znam za vas, ali ja ništa perverznije u životu nisam pročitao. Nema te droge pod kojom bi ovi iz Možemo u programu svojih rodnih studija domislili ideju da muško ostane žensko, pa ljubi samoga sebe. I ne samo da je onaj nesretni Pavličekov sin tako “sutra postao žensko”, nego je već “prekosutra postao nebinarna osoba”! “Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebesima”, teoriju o nebinarnim anđelima u zagrobnom životu lijepo nam je u Rodnoj ideologiji po Marku, 12,25, rastumačio sam Isus.
Osim, jasno, ukoliko rodnom ideologijom smatrate samo onu koja dopušta “osamdeset osam vrsta i podvrsta”, ali ne i onu tradicionalnu i katoličku koja propisuje samo dvije.
To, naime, kad “za nas postoje samo muško i žensko”, to je, braćo, sestre i ostali, potpuno jednako rodna ideologija kao i ona po kojoj ih postoji još osamdeset šest. Osim što je ova zeru pogubnija: po njoj, kako smo naučili, sve je žensko od muškog i samim tim muškome podložno i manje vrijedno. “Ako tko zaželi podmiriti Jahvi zavjet što vrijedi koliko čovjek, neka ti je mjerilo: muškarca od dvadeset do šezdeset godina starosti procijeni pedeset šekela u srebru, a žensku procijeni trideset šekela.” Molim lijepo, “reče Jahve Mojsiju” u Levitskom zakoniku, 27,2-4. Otkud, međutim, tolika razlika u cijeni? “Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe sramota i ruglo”, objašnjeno je u Knjizi Sirahovoj, 42,14.
“Ja imam sina koji je muško, i ne želim da sutra bude obiteljski zlostavljač, a prekosutra ubojica”, jednako je, eto, mogao reći Marijan Pavliček, da mu je zaista stalo do obračuna s rodnom ideologijom. Ili, mrvu preciznije, “ja imam kćerku koja je žensko, i ne želim da sutra bude kućna robinja, a prekosutra silovana i ubijena”.
Ta, eto, rodna ideologija – rodna ideologija po kojoj postoji samo muško i žensko, i po kojoj je muško ono koje vrijedi i koje jebe, mlati i ubija, a žensko ono koje ne vrijedi i koje je jebeno, premlaćeno i ubijeno – i te kako se uči na Sveučilištu u Zagrebu. I sve dok “koalicijski partner” i njihov ministar obrazovanja pod pritiskom Domovinskog pokreta ne ponište odluku sveučilišne Skupštine od 26. veljače 1991. i izbace Katolički bogoslovni fakultet iz sastava Sveučilišta u Zagrebu, rodna ideologija će bogami itekako biti, kako ono, “implementirana u sustav”.
A ona rodno ideološka, “nema više muško-žensko”? Iznenadit će se možda Penava, Ćipe i Pavliček, ali i ta se već godinama i desetljećima uči na Sveučilištu u Zagrebu.
“Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više Židov-Grk, nema više rob-slobodnjak, nema više muško-žensko!”
Tko ne vjeruje, eno mu Poslanica Galaćanima, 3,26-28.
Za nepažljivije studente rodnih studija, po toj su rodnoj ideologiji i muškarci i žene jednaki u Kristu. Za one pažljivije, svi su oni – i muškarci i žene – ipak samo “sinovi Božji”.
Nema više, shvatili ste, muško-žensko.
