Bilježnica Robija K: Kratka plovidba

Foto: Neda Radulović-Viswanatha


Viktor Ivančić, Peščanik.net, 1.april 2015.

Robi K. (IIIa)

Moj dida sa Šolte je nas doma u Split zvao na telefon. Tata je dignijo sluju i rekao je: „Alo? Ko smeta?“ Dida je priko telefona zaviknijo: „Zete! Jesi ti čuja da se raspala Jugoslavija?“ Tata je zinijo: „Molin?!“ Dida je rekao: „Jugoslavija! Da se raspala? Jesi ti čuja tu vjest?“ Tata je zakolutačijo sa očima i rekao je: „Čuja san, čuja! Prije jedno dvajsipet godina!“ Dida je uzdahnijo: „U, j-bate jarac! A ja prije jedno dvajsipet minuti! Čoviče, po stare dane stalno kaskam za događajima…“ 

Tata je didu pitao: „I ko ti je to tako friško javija, majketi?“ Dida je rekao: „A ludi Tonino, ko će drugi! Trevija san ga maloprije, taman kad se ukrcava na kajić!“ Tata je pitao: „I?“ Dida je rekao: „I ja ga pitan da di će po ovakvoj tramuntani na more! Potopiće ti se kajić, čoviče božji, kažen mu ja, viš da su valovi od priko po metra! A on govori da j-be mu se za valove, da mora on ić hitno bacit mrižu ako je u moru ostala barenko još koja srdela! Kako će ti more ostat bez srdela, kažen mu ja, ne budi lud čovik, sačekaj koju uru da padne tramuntana pa onda isplovi! K-rac, nema se vrimena, govori on meni, jerbo da se raspala Jugoslavija i da stoposto više neće bit ni srdela! Ko se raspa, pitan ja njega? Jugoslavija, kaže meni Tonino, nema šanse da srdele to prežive! Da ne govorimo o drugin stvarima ka šta su bratstvo, mir, solidarnost, socijalna pravda, besplatno školstvo, besplatno zdravstvo i slično! O, kad san ja to čuja, majko božja…“ 

Tata je uletijo: „Čekaj malo, zašto bez Jugoslavije ne bi bilo srdela? To nikako ne beren!“ Dida je rekao: „Kako ne bereš, zete?! Jel bi bilo afričkog slona bez Afrike? Jel bi bilo azijskog tigra bez Azije? Jel bi bilo sijamske mačke bez Sijama? E, ista ti je stvar i sa jadranskom srdelom!“ Tata je rekao: „Eto, sam si reka da je srdela jadranska! Nije jugoslavenska, j-baga led!“ Dida je rekao: „A di je Jadran, moliću lipo?“ Tata se nakeserijo: „A ne znan sad, he-he-he… Šta ti misliš?“ Dida je rekao: „Šta ja iman mislit, koji k-rac! Zna se tačno di je Jadran! I zašto ti mene, zete, nonstop prikidaš? Sad san zaboravija di san sta…“ Tata je rekao: „Sta si kad ti je Tonino reka da je Jugoslavija otišla u tri p-zde materine!“ Dida je rekao: „Nije mi to reka, nego da se raspala!“ Tata je rekao: „Dobro, ista stvar…“ Dida je podviknijo: „Nije ista stvar, zete! Jerbo ako se raspala, to znači da je otišla u sedan pizdi materinih, ako računamo i Kosovo!“ Tata je rekao: „Okej, okej… I šta je onda bilo?“ Dida je rekao: „A šta će bit, osta san u šoku, čoviče!“ Tata se smjehuckao: „A jel? He-he-he…“ Dida je rekao: „Ono, noge su mi se odsikle! Totalno san se zaledija! Ka da me neko sa mokrin šugamanom opizdija po glavi!“ Tata se keserijo: „N bava kua?“ Dida je rekao: „Časna rič! Kad san to čuja, mislija san da ću umrit na licu mista!“ Tata je pitao: „Pa zašto nisi? Mislin, kad ti se već namistila tako zgodna prilika…“ Dida je rekao: „Skužija san da me Tonino j-be za prvi aprila!“