Boris Dežulović, kolumna za tjednik ''Novosti''
Prošlog ljeta u detroitskom je hospiciju tiho u osamdeset prvoj godini umro Sixto Diaz Rodriguez, čovjek čiju bi nevjerojatnu biografiju poželjeli mnogi, a život baš nitko.
Svijet ga je upoznao prije desetak godina, bez daha gledajući senzacionalni dokumentarni film "Searching for Sugar Man", čarobnu priču o mladom američkom kantautoru Rodriguezu koji je u praskozorje davnih sedamdesetih snimio dva fantastična albuma društveno angažiranih pjesama, preuzetno najavljen kao novi Bob Dylan. Šezdesete su, međutim, već bile mrtve, pa je nesretni Sixto prodao jedva nekoliko ploča i zaboravljen nestao sa scene, zaposlivši se na koncu kao građevinski radnik i za pedeset dolara iznajmivši derutnu općinsku kućicu u predgrađu u kojoj će provesti ostatak života.
Tridesetak godina kasnije na vrata njegove kućice pokucao je neki Šveđanin, predstavio se kao Malik Bendjelloul, filmski dokumentarist, i ispričao mu potpuno suludu priču: davno nekad jedna od onih nekoliko njegovih prodanih ploča završila je u dalekoj Južnoafričkoj Republici, gdje su njegove snažne pjesme uskoro postale soundtrackom pobune. Detroitski je građevinar Sixto na drugom kraju svijeta bio tako golema zvijezda, gotovo mitološki lik za kojega se čak i pričalo da je davno umro, na nekom koncertu, s gitarom na pozornici, postavši ikona borbe protiv aparthejda čije se pjesme u Južnoj Africi slušaju i pjevaju do dana današnjeg.
Ubogi Sixto nije znao ništa o svojoj dalekoj slavi. Kad su mu u upravo holivudskom raspletu organizirali turneju u Južnoafričkoj Republici, i kad se s gitarom u ruci pojavio u rasprodanim dvoranama, bilo je kao da se sam Isus spustio na zemlju.
Zašto vam sve ovo pričam? Slično se, naime, ovih dana dogodilo i jednom Hrvatu.
Andrej Plenković – tako se zove tip – bio je viđen kao nova europska politička nada, najavljivan kao novi Adenauer i sljedeći predsjednik Europske komisije, prije nego što su došle pandemija koronavirusa i svjetska energetska kriza, a Plenković nestao sa scene, zaposlivši se kao predsjednik Vlade. Kad je tako jednom prilikom, povodom tridesete obljetnice uspostave hrvatsko-vijetnamskih diplomatskih odnosa, primio potpredsjednicu Socijalističke Republike Vijetnam Võ Thị Ánh Xuân, ni u najluđim snovima nije mogao naslutiti da će mu taj sastanak – koji je zaboravio već do ručka – promijeniti život.
Ili barem biografiju.
Protokolarni bilateralni susret – dosadni, generički razgovor o rastućoj trgovinskoj razmjeni, prisutnosti na vijetnamskom tržištu, jačanju gospodarskih odnosa i Sporazumu o slobodnoj trgovini između Europske unije i Vijetnama, te vanjskopolitičkim i sigurnosnim prilikama u neposrednim okruženjima, Južnom kineskom moru i Zapadnom Balkanu – hrvatske novine i portali, jasno, nisu ni zabilježili: koga, za boga miloga, zanima trgovinska razmjena Hrvatske i Vijetnama?
Na drugom kraju svijeta, međutim, u deset hiljada kilometara udaljenom Vijetnamu, vijest je odjeknula poput bombe.
A Vijetnamci bogami znaju kako odjekuju bombe.
Cijelu noć slavilo se u Hanoju kad se potpredsjednica Võ Thị Ánh Xuân vratila iz Zagreba s dobrim vijestima, pa plačući od sreće objavila naciji da je hrvatski premijer Andrej Plenković izrazio nedvosmislenu želju za daljnjim jačanjem gospodarskih odnosa Hrvatske i Vijetnama, najavio veću prisutnost hrvatskih kompanija na tamošnjem tržištu i pružio punu podršku Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama, snažno se založivši za stabiliziranje sigurnosnih prilika u Južnom kineskom moru!
Vijetnam se probudio u euforiji: generalni sekretar Komunističke partije Vijetnama Nguyễn Phú Trọng proglasio je neradni tjedan, bulevarima Hanoja i Ho Ši Mina vijorile su se hrvatske zastave, pucali su vatrometi nad vijetnamskim gradovima, djeca u školama pisala su nadahnute sastave na temu "Hrvatska kompanija u mom zavičaju" i crtala superheroja Ujaka Andreja – Bác Áhn Drêya – a Državna banka Vijetnama pustila je u opticaj novčanicu od milijun đồnga s likom hrvatskog premijera.
Sve otada, eto, Andrej Plenković u Vijetnamu je golema zvijezda. Kao gotovo mitološki lik – za kojega se tamo priča čak i da je davno umro, na nekom predizbornom skupu u Lici, s vijetnamskom zastavicom u ruci – postao je Plenković ikona borbe za hrvatsko-vijetnamsku trgovinsku razmjenu i stabilizaciju sigurnosnih prilika u Južnom kineskom moru. "Kurac bi Kina svojatala naše otočje Quần đảo Hoàng Sa da je živ Ujak Andrej!" govorili su Vijetnamci, a gensek Partije Phú Trọng sam se više puta izjasnio kao "plenkovićist", tvrdeći kako "komunistički Vijetnam, poput Plenkovićeve Hrvatske, mora naći ravnotežu između demokracije i reda".
Ni mi ni Andrej, jasno, o svemu tome nismo imali pojma, i tko zna bismo li ikad i saznali da jedna mlada Vijetnamka prije koji dan, sasvim slučajno – pretražujući po internetu sve o Obećanoj zemlji Hrvatskoj – nije vidjela vijest da su u Hrvatskoj raspisani parlamentarni izbori, na kojima premijer Andrej Plenković, baš kao i gensek Nguyễn, traži treći mandat.
- Áhn Drêy Plêng je živ! – vrisnula je Chi Nguyêt Vô, odmah javivši svojoj najboljoj prijateljici Lê Minh Tuê.
- Áhn Drêy Plêng je živ! – vrisnula je i Lê, hitro onda podijelivši senzacionalno otkriće s prijateljima na Facebooku.
- Áhn Drêy Plêng je živ! – gorjele su uskoro vijetnamske društvene mreže, i zemljom se poput napalma proširio glas da se osvjedočeni prijatelj Socijalističke Republike Vijetnama Andrej Plenković živ i zdrav sprema za izbore, spreman za jačanje trgovinske razmjene Hrvatske i Vijetnama, prisutnost hrvatskih kompanija na vijetnamskom tržištu i sigurnost u Južnom kineskom moru.
I kad je tako u nedjelju u Zagrebu održan dvadeseti Opći sabor HDZ-a, na kojemu je Plenković iznio predizborni program stranke, zaprepašteni Hrvati odjednom su primijetili kako je njegova popularnost preko noći narasla dvostruko: od dotadašnjih prosječnih tisuću lajkova ispod HDZ-ovih objava na Fejsu, podrška je odjednom skočila na dvije tisuće lajkova! Politički analitičari krenuli su onda analizirati otkud taj spektakularni rast Plenkovićeve popularnosti, pa među lajkovima kojekakvih organizacija mladeži HDZ-a i seoskih stranačkih ogranaka, odjednom naišli na ime – Chi Nguyêt Vô.
Tko je sad Chi Nguyêt Vô? – pitali su se analitičari, pa uskoro naletjeli i na Lê Minh Tuê. Pa na Vô Đảng Khanha. Pa na Luong Minh Lama, Lý Quang An i Hồ Lan Phuonga. Pa na neku Lê Yến, Hồ Lan i Phi Tai. Pa na Dônga. Pa na Gyang. I Huyen. I My-Duyen. I Thang, Thuong i Xuân. Pa na Viêna, Bảoa, Sona, Thuầna, Chíja, Dươnga, Liêma, Quâna, Tuâna i Quyềna. U svega par sati desetine, stotine mladih vijetnamskih hadezeovaca oduševljeno su klikale ispod HDZ-ove objave na Fejsu, u svemu čak hiljadu njih lajkalo je Plenkovićev govor na stranačkom saboru: ravno polovica od dvije hiljade lajkova na HDZ-ov je Fejs stigla iz Socijalističke Republike Vijetnam!
Hrvatska opozicija i zlonamjerni hadezemrsci neobičnu su pojavu protumačili, jasno, kupovinom lajkova, koji se za male pare mogu naručiti preko TurboLikesa, SOSFollowersa i sličnih internetskih lajkdžinica, na kojima su svoje blistave karijere započele bezbrojne svjetske i seoske influencerske zvijezde: paket od hiljadu lajkova – kojima se dade urediti sasvim pristojna kampanja za miss sjetve, lokalnu pizzeriju, seoski advent ili nekakve istočnoeuropske parlamentarne izbore – na akcijskoj prodaji kod SocialKingsa, recimo, može se dobiti već za 39,99 dolara, a jeftine azijske kopije iz Indije, Bangladeša ili Vijetnama već za jedan cent po lajku.
Naravno, jeftini vijetnamski lajkovi. Otkud inače tolika iznenadna ljubav mladih Vijetnamaca prema Andreju Plenkoviću?
Eh, odakle. Pojma nemaju zlobnici kakvo je božanstvo Andrej Plenković u dalekom Vijetnamu. Ali vidjet će i oni, kad u holivudskom raspletu priče hrvatski premijer jednog dana iznenada objavi kako "u životu postoje trenuci za nove početke", pa samo nestane iz zemlje. A na prepunom nacionalnom stadionu Mỹ Đình u Hanoju ukaže se glavom i bradom Ujak Andrej, orniji nego ikad za jačanje trgovinske razmjene Hrvatske i Vijetnama, prisutnost hrvatskih kompanija na vijetnamskom tržištu i sigurnost u Južnom kineskom moru.
Bit će, vidjet ćete, kao da se sam Ujak nacije Hồ Chí Minh spustio na zemlju.
