Viktor Ivančić, kolumna za tjednik ''Novosti''
MM: Jebiga, šefe, sve ankete i računice pokazuju da nakon izbora nećemo moći formirati vlast bez Domovinskog pokreta.
AP: Meni su te ankete dosta sumnjive, Marko. Ne pravimo račun bez krčmara.
MM: Bogami su ovoga puta brojke neumoljive. Ili ćemo s Domovinskim pokretom u koaliciju, ili u opoziciju.
AP: A socijaldemokrati? Oni nam se zadnjih mjeseci napadno ulizuju. Baš sam jutros jednog zamolio da mi se prestane motati oko donjeg dijela leđa. Neoprezno ću sjesti i ozlijediti ga.
MM: Ništa. Nula bodova. Sad ih ima dosta u parlamentu, ali ankete kažu da sigurno neće prijeći izborni prag. Ne isplati se na njih gubiti vrijeme.
AP: O Mostu da i ne pričam. Oni su nam idejno bliski, ali ljudski daleki.
MM: Banda prokleta.
AP: Znači, baš smo osuđeni na Domovinski pokret?
MM: Izgleda, šefe. Trebalo bi onda sad u predizborno vrijeme nešto promijeniti.
AP: Što promijeniti?
MM: Pa bar malo smanjiti međusobne tenzije, šefe. A ne ovako, mi njih optužujemo da potiču terorizam, oni nas da smo nacionalni izdajnici, mi njih da su rasisti, oni nas da smo srboljupci, Plenković Penavu da ugrožava stabilnost, Penava Plenkovića da ugrožava državnost… Nastave li se HDZ i DP granatirati ovim intenzitetom, teško ćemo sutra pravdati postizbornu koaliciju.
AP: A kome bismo to trebali pravdati?
MM: Pa ne znam, valjda građanima…
AP: Daj, molim te, ko njih šta pita. Nakon što glasaju, mogu se jebat.
MM: Dobro, i to je točno…
AP: Ne bih se ja puno oko toga brinuo, Marko. Osim toga, i povijesna iskustva nam idu na ruku. Domobrani i ustaše su u kritičnim momentima uvijek znali sklopiti solidan savez.
MM: A tko smo tu mi?
AP: I jedni i drugi. Kod HDZ-a je veći dio vodstva prodomobranski, a veći dio članstva proustaški raspoložen. S tim da su uvijek moguće i promjene u hodu. Bitno je da se zadrži dvostruka konotacija. Znači, Domovinski pokret je prirodni segment HDZ-a koji se trenutno drugačije zove. Koalicija između nas i DP-a predstavljala bi maltene unutarstranački sporazum. Što, je li možda Ivan Penava veći Hrvat i nacionalist od Tome Medveda?
MM: Nije.
AP: Eto. Što bi ti sivonje iz Domovinskog pokreta uopće htjeli? Je li HDZ zakonski legalizirao fašistički pozdrav „Za dom spremni“? Jest! Jesmo li veličali ratne zločince kad god se za to ukazala prilika? Jesmo! Zaklinjemo li se redovno u Franju Tuđmana? Zaklinjemo! Provodi li Nina Obuljen Koržinek istu kulturnu politiku kakvu je vodio Zlatko Hasanbegović, samo što umjesto proustaške rabi proeuropsku retoriku? Provodi! Je li išta od toga u koliziji s političkim idejama Domovinskog pokreta? Nije! Pa koji klinac više šilje?
MM: Jebiga, šefe, kad oni Penavini moroni od ambalaže ne vide sadržaj. Iritiraju ih vaši briselski maniri.
AP: E, pa morat će naučiti kako se razlikuje bitno od nebitnog. Budemo li se mi s desne strane naganjali oko toga tko je veći Hrvat, prepustit ćemo vlast antihrvatima. To bi i tupi Penava mogao shvatiti. Ja se nadam da će se u njemu konačno probuditi Hrvat i domoljub.
MM: Znam, šefe, ali i nama bi bilo mudrije malo stati na loptu. Nastavite li domovince optuživati za terorizam i destabilizaciju zemlje, sutra, kad s njima budemo sklapali koaliciju, a morat ćemo, svi će reći da pljujete sebi u usta.
AP: Kakve su to gluposti, Marko? Pa pljuvačka nam je ionako stalno u ustima! Kakve veze ima izlijeva li se prema unutra ili prema van? Ne možeš se upuštati u ovakve rasprave ako ne poznaješ osnove fiziologije.
MM: Ma to je bilo metaforički rečeno, šefe. Htio sam upozoriti da će ispasti kako gazite svoja načela…
AP: A to nije metaforički, je li? Slušaj me dobro, Marko: najmanji je problem gaziti načela kad ih nemaš. To te čak čini na svoj način dosljednim. Znači, nema načela – nema problema. Jesmo se razumjeli?
MM: Jesmo, šefe.
AP: I prestani se toliko brinuti, pobogu. Ako se HDZ i Domovinski pokret ne mogu podnijeti na papiru, ne znači da se neće moći podnositi na vlasti. Vlast izvlači iz ljudi konstruktivnost, toleranciju i želju za suradnjom. Pogotovo kad je sve podmazano s više desetaka dobro plaćenih funkcija u državnim poduzećima, javnoj upravi, kulturnim institucijama i sličnom. Slažeš li se, Marko?
MM: Slažem se, šefe.
AP: Vjeruj ti meni, Marko, vlast budi pozitivne osjećaje u ljudima. Evo uzmi nas iz HDZ-a. Dok smo u onim kratkim razdobljima tavorili u opoziciji, ništa nam u Hrvatskoj nije valjalo. Sve je bilo očaj, propast i katastrofa. A kad smo opet preuzeli vlast, sve u Hrvatskoj cvjeta: ekonomija, socijalna sigurnost, turistička sezona, ulazak u Šengen, eurozona, zapadne integracije, kupovna moć, bruto društveni proizvod… Sve raste, sve napreduje, sva je stalno u plusu. Vlast čovjeku naprosto izoštri perspektivu. A ljudi izvan vlasti ostaju uskraćeni za taj vedar pogled na sadašnjicu. Ostaju invalidi. To bi glupom Penavi trebalo doprijeti do mozga.
MM: A Srbi?
AP: Koji Srbi?
MM: Ovi iz SDSS-a. Naši koalicijski partneri.
AP: Što s njima? Pa oni će ostati naši koalicijski partneri.
MM: Kako, šefe? Kad oni iz Domovinskog pokreta odbijaju bilo kakvu mogućnost suradnje sa SDSS-om, a ni ovi iz SDSS-a sigurno ne skaču od sreće što bi im Domovinski pokret mogao postati koalicijski partner.
AP: Otkud ti to znaš?
MM: Tako kažu. Da ne spominjem kako nam ni povijesna iskustva ne idu na ruku. Zadnji put kad su ustaše i domobrani sklopili savez, Srbi su završili u Jasenovcu.
AP: Ali tada su ustaše držali centralnu polugu vlasti, a sad će je držati domobran, to jest ja! I nemoj ti mene zajebavati, Marko! Umjesto što me tlačiš sumnjama, kenjkanjem i malodušnošću, bilo bi ti bolje da izneseš neki prijedlog. Imaš li ga?
MM: Pa ne znam, šefe. Najpametnije bi bilo da se prije izbora cijeli SDSS upiše u HDZ, tako da Penavi unaprijed začepimo usta. I stavimo mu kompletan paket pred nos – tejk it or liv it. Samo ne bi ovi iz SDSS-a na to pristali, premda se, objektivno govoreći, sada ponašaju kao da su u HDZ-u.
AP: Dok god se tako ponašaju, dužni smo poštovati njihov identitet. Inače bismo se mi ponašali kao što se ponašamo inače. Praktičnije je u ovoj situaciji da svoje ponašanje malo korigira Domovinski pokret.
MM: Pa cjelokupan se Penavin politički program svodi na proklinjanje i vrijeđanje Srba. Mislite da bi on bio spreman promijeniti retoriku?
AP: Ne treba je mijenjati. Dovoljno je da, umjesto po Srbima, lupa po ljevičarima, komunistima i Jugoslavenima. Kao što ja – otkad smo izračunali da je zbog nekoliko glasova u parlamentu lupanje po Srbima štetno – lupam po rusofilima, putinovcima i rušiteljima hrvatske države. U principu je važno da se lupa, objekt je od sporednog značaja.
MM: Ne znam, šefe, ali meni ta postizborna suradnja između HDZ-a i Domovinskog pokreta, a da zadržimo SDSS kao koalicijskog partnera, djeluje kao znanstvena fantastika.
AP: Moraš prihvatiti, Marko, da u politici ima neobjašnjivih pojava. Evo, recimo, dok je Tuđman vodio HDZ, Srbima je u Hrvatskoj navodno bilo loše. A sad se s HDZ-om navodno osjećaju jako dobro, iako HDZ, što stalno ističemo, dosljedno slijedi Tuđmanovu politiku i viziju. HDZ je dakle ostao isti, isti su i Srbi, a sve se promijenilo. Politika nekad stvara čudo. Umjetnost nemogućeg.
MM: Ali što ako se čudo ne desi? Što ako se naši potencijalni koalicijski partneri ipak međusobno isključuju? Hoćete li se onda držati matematike, pa tko da više glasova…?
AP: Ja se, Marko, uvijek držim politike kontinuiteta.
MM: Što to znači, šefe?
AP: Budem li morao birati između ustaša i Srba, opredijelit ću se za svoje dupe.
