Boris Dežulović, kolumna za tjednik ''Novosti''
U utorak, 5. prosinca prošle godine pred istražnog suca u Ateni izašla su četrdeset četiri od ukupno stotinjak Bad Blue Boysa, privedenih nakon navijačkih nereda u kolovozu, u kojima je smrtno stradao jedan navijač AEK-a, a na snimci koju je objavila televizija N1 jasno se čulo kako je jedan od pritvorenih Boysa viknuo: "Plenkoviću, vadi nas van!"
Nešto ranije, naime, hrvatski je premijer za pohapšene BBB-ovce najavio "dobre vijesti već sredinom tjedna". "Država čini sve što je moguće za svoje državljane, tko god i gdje god bili", ponovio je već sutradan Andrej Plenković, poručivši kako "u Vladi znaju što rade", te pozivajući na strpljenje "još koji dan". "Mi smo izuzetno angažirani, i to od kolovoza, u vezi hrvatskih državljana koji su pritvoreni u Grčkoj. Znate i sami da sam bio u Grčkoj, da smo non-stop u komunikaciji. Bilo je intenzivne komunikacije s grčkim vlastima i činimo sve ono što je moguće i što je uobičajeno da država čini za svoje državljane, tko god to bio i bilo gdje izvan Hrvatske. Mi svoju zadaću ispunjavamo, a ovaj apel koji smo čuli jučer je samo na neki način potvrda onoga što radimo."
"Država za to i služi, da pomogne državljanima koji su daleko od prijatelja, doma i obitelji", poručio je Plenković pet dana kasnije s Tuđmanovog groba, svečano objavivši kako se prvi Boysi iz Atene "sada vraćaju kući". "I grčki sudovi i tužiteljstvo i zatvorski sustav rade vikendom, to se još nije dogodilo. Donijeli su odluku da se napravi izvanredni korak i da ih se što prije pusti", pohvalio se premijer. "U tim okolnostima i naše veleposlanstvo radi non-stop. Dosad je njih nešto manje od dvadeset došlo u veleposlanstvo, neki su tražili putni list, neki sredstva za povratak u Hrvatsku, nitko još nije tražio novac za jamčevinu, ali veleposlanstvo je dobilo naputke da im to pokrije, a kasnije će se to rješavati." "Dečki su nestašni, ali su naši", požurio je objasniti hrvatski veleposlanik u Grčkoj Aleksandar Sunko.
"Naši dečki."
"Kasnije će se to rješavati."
I zaista, naši su dečki stvar kasnije u potpunosti riješili. Malo kasnije. Jedva tri-četiri tjedna kasnije.
U subotu, 6. siječnja navečer grupa Bad Blue Boysa u rutinskom je patroliranju centrom Vukovara prišla sumnjivoj skupini tinejdžera u dobi od petnaest-šesnaest godina, uočivši – ili, preciznije, uušivši – da neki među njima govore ekavicom. Prilikom standardne obrade potencijalnih navijača Crvene zvezde, dakle Srba, pri čemu se patroli BBB-a pridružila i manja grupa savjesnih muškaraca iz obližnjeg kafića, šestorica sumnjivih dječaka završila su sa slomljenim čeljustima, razbijenim zubima i frakturama lubanje, a jedan je umalo završio i u rijeci Vuki.
Čak i ovako površno poredana i kontekstualizirana, vijest iz Vukovara uz zakonski bi se minimum zle namjere mogla, eto, računati kao "rješavanje stvari" iz Atene, odnosno vraćanje duga premijeru Andreju Plenkoviću za ono "vađenje van" i "vraćanje kući", u domovinu koja od njih – a ni na njih – nikad nije digla ruke. Domovinu čija je Vlada "našim dečkima" iste široke ruke dobavljala putne listove, plaćala putne troškove i titrala splasnula jaja, ne pitajući kad će se "to rješavati". "To" je, kako vidimo, "riješeno" manje od mjesec dana kasnije.
Može li se, međutim, tako – dakle "riješenom" – stvar računati i bez zle namjere? Teoretski bi mogla, ali za to bi trebao mnogo stroži i jasniji kontekst, kojemu ne bi bilo dovoljno da su napadači na vukovarsku djecu tek nominalno "naši dečki", formalno-pravno Bad Blue Boysi, već bi – nazovite to i prvoloptaškom dosjetkom, ako hoćete – riječ trebala biti upravo o istim onim "našim dečkima" i istim Bad Blue Boysima koji su se samo tri-četiri tjedna ranije uz pomoć Plenkovićeve vlade vratili iz grčkih zatvora. I među njima, ako nije previše, i onaj "naš dečko" koji je na privođenju pred istražnog suca u Ateni viknuo: "Plenkoviću, vadi nas van!"
I što je onda bilo?
Samo dva-tri dana kasnije, među šestoricom BBB-a koje je hrvatska policija privela zbog napada u Vukovaru identificirana su, jasno, čak trojica sudionika krvavih uličnih nereda u Grčkoj: jedan dvadesetdvogodišnjak koji je uspio pobjeći iz Atene, pa je grčka policija za njim raspisala tjeralicu, te dvojica koja su se zaista nalazila u grčkim zatvorima, i samo tri-četiri tjedna ranije – nikad nije previše još jednom ponoviti: zahvaljujući premijeru Plenkoviću, njegovoj posvećenosti, predanosti i sjajnim diplomatskim vezama – sigurno vratila u Hrvatsku.
Ili, kraće, dvojica koje je "Plenković izvadio van".
Je li, međutim, jedan od te dvojice stvarno onaj "naš dečko" koji je u Ateni bolno kriknuo "Plenkoviću, vadi nas van"? Ne postoje za to materijalni dokazi, ali zgodna je stvar da nam u tako precizno orubljenom i ocrtanom kontekstu dokazi i ne trebaju. Uostalom, provjerite i sami, pa recite po duši: nakon svega – nakon što se tako banalno očekivano ustanovilo kako su napadači na vukovarsku djecu stvarno isti oni plavoguzi pavijani iz Atene – je li vjerojatnije da je među njima i "naš dečko" koji je plakao da ga "Plenković vadi van", ili je vjerojatnije da nije?
Tako je. O tome vam i govorim.
Pitanje pak kako to točno Bad Blue Boysi stvari "rješavaju" batinajući po Vukovaru srpsku djecu pritom je zapravo jedino za koje uopće ne treba zla namjera. HDZ, Vukovar i Srbi? Pa patrole za prebijanje vukovarskih Srba HDZ je i izmislio i patentirao!
Na ovom mjestu, kad smo utvrdili točne koordinate konteksta, stvari napuštaju široke poljane labavih pretpostavki i zlih namjera, postajući čvrsto utemeljene u političku fiziku i fizičku politiku. Nisu, shvaćate, trojica iz Atene među šestoricom iz Vukovara samo zato da bi i debili shvatili lepršavu prispodobu o Plenkoviću, Boysima, "našim dečkima" i "kasnijem rješavanju" stvari, već su trojica iz Atene među šestoricom iz Vukovara zato što se "to kasnije" ne "rješava" pukim lepršavim prispodobama. Najzad, nisu svi Bad Blue Boysi prolijevali krv u Ateni – koliko god bi voljeli da jesu – pa nisu bogami svi ni prolijevali krv u Vukovaru.
Molim lijepo, kod "kasnijeg rješavanja" ne smije se ostavljati prostora za greške, proizvoljna tumačenja i labave pretpostavke, zle namjere da i ne spominjem. Da među šestoricom pavijana iz Vukovara nisu bila trojica iz Atene – i dvojica koje je sam Plenković vlastoručno izvadio iz grčkih zatvora – netko bi zlonamjeran, recimo, labavo pretpostavio kako obračun BBB-a s vukovarskim Srbima nema baš nikakve veze s Plenkovićem i HDZ-om.
Uostalom, ne bismo li već – da nije tako – čitali i slušali o titanskim naporima koje Andrej Plenković ulaže da "naše dečke" izvuče iz hrvatskog pritvora? Najzad, ne bi li oni i sada pred istražnog suca izlazili plačući, "Plenkoviću, vadi nas van"? Ako ih je mogao izvaditi iz grčkih kazamata, hrvatski su zatvori za njega p-čkin dim.
Pa ipak, ovoga se puta nije čulo "Plenkoviću, vadi nas van!". Nije se čulo da u Plenkovićevoj vladi "znaju što rade" i da su "izuzetno angažirani u vezi pritvorenih Bad Blue Boysa", nije se čulo da je premijer, recimo, "non-stop u komunikaciji" s hrvatskom policijom i da "čini sve ono što je moguće i što je uobičajeno da država čini za svoje državljane", jer "država za to i služi, da pomogne državljanima koji su daleko od prijatelja, doma i obitelji".
Umjesto toga, čulo se kako je famozno "to" odjednom "za nas nedopustivo i za najoštriju osudu". "Očekujemo da se počinitelji itekako kazne", izjasnio se tako Andrej Plenković o napadu u Vukovaru, niti mjesec dana nakon što se noćima siromah ubijao da izvuče "naše dečke" u Grčkoj, "daleko od prijatelja, doma i obitelji". Pa odjednom stao smatrati kako su to "grozne pojave koje u hrvatskom društvu treba smanjivati na najmanju moguću mjeru, i odgajati ljude u jednom ozračju kulturne komunikacije, tolerantnog i uključivog društva, a ne isključivog primitivizma i divljaštva!"
Čas, shvatili ste, "naši dečki" unutra, čas "naši dečki" van: "naši dečki" unutra, "naši dečki" van.
Da ne znam kako je stvar riješena, meni zlonamjernome izgledalo bi kao da bi se netko jebao, a da mu ne uđe.
