Ante Tomić, kolumna za ''Slobodnu Dalmaciju''
Jeste li vidjeli onoga Turčina? Ako je on uopće Turčin. Nakon svega što smo o njemu čuli, mene ne bi čudilo da se dozna kako je muškarac koji se predstavio kao Ismet Kamal iz Poljske ustvari neki Estonac na privremenom radu u Belgiji, ili Portugalac s prebivalištem u Kanadi, ili Marokanac trenutno nastanjen Bugarskoj, ili Bolivijac s adresom u Izraelu.
Poljskog je Turčina sumnjivo bilo vidjeti već kad je dolazio u zagrebački Županijski sud. S kapom nabijenom na oči i visoko podignutim ovratnikom kaputa doimao se kao mufljuz u bijegu od naivaca koje je nasadio Ponzijevom shemom ili pokvarenjak koji nekoj jadnici duguje za alimentaciju. Ono što smo uskoro doznali bilo je ipak gore od svih naših dojmova.
NENADMAŠNI PROMAŠAJ
Dakle, tajanstveni neznanac je, po vlastitom priznanju, potpisao vještačenje “Agrokora” premda nije financijski vještak, a čak i da je kvalificiran za vještačenje, ima dozvolu za to cijenjeno i rijetko zanimanje, nije mogao vještačiti “Agrokor” jer su papiri “Agrokora” većinom na hrvatskom jeziku koji on ne zna ni beknuti. Kad je Ismet Kamal to kazao, svi su u sudnici jednu dugu minutu razrogačenih očiju široko zinuli. Predsjedniku Sudskog vijeća uletjela je muha u usta te se suznih očiju zakašljao.
Mi ovdje, istina, odavno znamo da nam je vlast nesposobna. Navikli smo na banijske ruševine netaknute dulje od dvije godine nakon potresa, i na reforme zdravstvenog i školskog sustava koje se desetljećima samo najavljuju, i na državne softvere koji ništa ne valjaju, i na traljavo namještene natječaje, i na promašene popise stanovništva, i na Davora Filipovića kao takvog, ministra gospodarstva koji se za svoj posao čini jedva boljim izborom od kanarinca, ali ništa nas od toga nije zapravo moglo pripremiti za Ismeta Kamala.
To da je Državno odvjetništvo za financijsko vještačenje kriminala u “Agrokoru”, otkrivanja kako su puste milijarde isisane iz najveće hrvatske kompanije, bogzna gdje našlo nekog poljskog Turčina za kojeg se prethodno nisu potrudili niti utvrditi da on nema dozvolu za vještačenje, idiotizam je koji će dugo, dugo, dugo biti teško nadmašiti.
Dokument koji je Ismet Kamal Državnom odvjetništvu napravio za više od osam i po milijuna kuna mnogi bi ovdje, uvjeren sam, daleko manje naplatili. Na primjer, Feđa Klarić, fotoreporter Slobodne Dalmacije, ima puno vremena otkako je prije nekoliko godina otišao u penziju. On bi mogao jednako beskorisno vještačiti “Agrokor” za tri milijuna, a našlo bi se možda i jeftinijih. Mnogo bi zubara, mesara, postolara i piljara koji prodaju špinat i batate pristalo po nižoj cijeni zakurac istraživati Todorićev kriminal.
Čak bih i ja, koji ne vladam sa sve četiri temeljne računske operacije, za koju stotinu hiljada znao napisati vještačenje koje će Sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu proglasiti nezakonitim dokazom.
PLEMENITA SRCA
Sve ovo što se zapravo događa s nekadašnjim “Agrokorom”, danas “Fortenovom”, otpočetka ustvari izgleda kao djelo nekih potkapacitiranih pojedinaca, s lažnim diplomama i krivotvorenim motivima. Krenulo je, ako se sjećate, neobuzdanom stravom da će se najveća hrvatska kompanija s desecima hiljada zaposlenih raspasti zbog ludosti i pohlepe svog vlasnika Todorića. Plenkovićeva Vlada se umiješala u to tvrdeći kako joj je jedino stalo do spašavanja radnih mjesta, kako bi njihova plemenita hrvatska srca prepukla od tuge da takozvani mali ljudi, blagajnice i skladištari, niskokvalificirana kuruza, završe na ulici.
I tako su oni spasili radna mjesta, zaposleni su nastavili za tri i po hiljade mjesečno rezati salamu u “Konzumu” i voziti viljuškare u “Ledu”, ali ne prije nego je grupa najboljih naših domoljuba okupljenih u neformalnoj grupi Borg napunila džepove konzultantskim milijunima. Omastili su se, kako vidimo, usputno i stanoviti Turci u Poljskoj, i neke sumnjive ruske banke, javio se u jednom trenutku čak i jedan lažni arapski princ, ali taj je na koncu, čini se, ipak osujećen.
Glavni u kompaniji sada je Pavle Vujnovac, još jedan emotivni Hrvat, strahovito senzibilan za stradanje zemljaka, prekaljeni borac za prava malog čovjeka. Čudnovatim pravnim akrobacijama tvrtke Pavla Vujnovca danas naplaćuju milijunski zakup “Konzumu” koji je također u vlasništvu Pavla Vujnovca, diletantski sastavljene optužnice protiv Ivice Todorića ruše se jedna za drugom, a nama je sve nedohvatljivije što je, zaboga, on jednom loše činio, a da se danas još stoput gore ne radi?
