"Naša je vjera uvelike postala neko kršćanstvo bez Krista", kaže generalni vikar Hvarske biskupije i župnik Jelse.
Ulomcima oratorija Za križem korizmenih pučkih napjeva obogatili su misno slavlje članovi župnog zbora Sveta Cecilja iz Jelse s otoka Hvara koje je predvodio mons. Stanko Jerčić, generalni vikar Hvarske biskupije i župnik Jelse, u srijedu 1. ožujka 2023. godine u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Koncelebrirali su vlč. Ivan Braovac, župnik Pohoda BD Marije iz Mahična i mons. Antun Sente, ml., rektor svetišta. Đakonsku službu vršio je Ivan Raljušić, misionar Krvi Kristove. Hodočasnike srijedom predvodili su župljani župe Pohoda BDM iz Mahična. Župnim zborom iz Jelse dirigirao je Slavko Reljić. O ljepoti i snazi vjerničke poruke nadaleko poznate pod UONESCO-om zaštitom procesije Za križem koja se održavana o otoku Hvaru progovorili su Slavko Reljić i križonoša Božidar Gamulin.
Tumačeći Božju riječ u kojoj se Ninivljani obraćaju na Joninu propovijed mons. Stanko se zapitao jesmo li i mi taj naraštaj: “Zašto je vjera danas u opadanju, a raste tjeskoba umor i dosada? Zašto se sve više čini da mlade ne privlači Crkva, ni vjera, čak ni Krist? Što to bitno manjka današnjim kršćanima da ne svjedoče privlačnost kršćanstva? Zašto današnji proroci, ako ih uopće ima, ne uspijevaju privesti kršćane obraćenju, dok je Jona Ninivljane priveo kolektivno obraćenju?”
“Ponajprije Ninivljani su shvatili da im treba obraćenje, a mnogi su se današnji kršćani uspavali u uvjerenju da su dobri kršćani. Netko je to izrekao zanimljivom slikom. Ako psu koji glođe kost kreneš uzeti kost, zarežat će i ugrist će te, ali ako mu dobaciš komad mesa, sam će dragovoljno napustiti onu svoju oglodanu kost. Uvjeren sam da današnja naša mladost najvećim dijelom glođe kosti svojih praznih i ispraznih zabava, beskrajnih noćnih bdijenja, osobito subotom u dimu duhana i inih trava, u izmaglici alkoholnih para, ispraznih razgovora SMS porukama koje se šalju čak u istu prostoriju ili za istim stolom. Nema više razgovora. Također sam uvjeren da crkva Kristova raspolaže najsočnijom hranom, slikovito govoreći, duhovnom hranom za svakoga, ali nije jasno kako mi, osobito mi u tradicionalno katoličkim sredinama većinom mlade ne uspijevamo uvjeriti da je to – i samo to – prava i zdrava hrana. Da je samo Isus pravi put, da nema pod nebom drugog imena dana ljudima u kojem se mogu spasiti.”
“Možda je baš problem u nama kršćanima koji smo Božju poruku, duhovnu hranu, lošim pakiranjem, nezgrapnom i bljutavom prezentacijom ljudima, osobito mladima, učinili nezanimljivim čak i gadljivim. Naša je vjera uvelike postala neko kršćanstvo bez Krista. S našom bi se vjerom trebalo dogoditi nešto slično kao i s jednim mladićem i jednom djevojkom kada se zaljube. A što se tada događa? Onaj drugi do jučer je bio samo jedan ili jedna od mnogih. Možda potpuni neznanac, a sada odjednom postaje jedini i jedinstveni u čitavom svijetu i čitavom svemiru. Pogledi, misli i srca do jučer su letjeli od cvijeta do cvijeta, a sada se koncentriraju na onog jedinog, na onu jedinu. Evo to je pravi vlastiti preobražaj i to se trebalo dogoditi u nama kršćanima da otkrijemo zaljubljenost u Isusa Krista.”
“Stoga molimo danas onoga kojega u našem narodu i na ovom mjestu slavimo, koji bi mogao slobodno reći one riječi iz pjesme „Ja nisam čovjek od velikih riči“, ali jest od dijela. Josip. Josip, kojem je Gospodin i u snu govorio i koji je znao slušati, znao je čuti, znao je susresti Gospodina”, kazao je u svojoj homiliji između ostalog mons. Jerčić.
Izvor: Bitno.net
