Draža Petrović, kolumna za ''Danas''
Ovo je čuvena epska pesma pred-nezavisno-kosovskog ciklusa, u kojoj se govori kako je srpski knez Lažar, u nekoj vili na brdu kod Beograda, pred skupštinsku raspravu o Kosovu, februara leta gospodnjeg 2023 (mada nije bilo leto, već zima), uoči takozvanog Kosovskog boja s tajkunskom opozicijom o Kosovu, okupio i Kurtu i Murtu, al nije i Murata, kako bi im se ispovedio da nikada neće priznati da je priznao Kosovo.
Ide ovako:
Slavu slavi srpski knez Lažare
U Bokeljki mjestu skrovitome.
Na Dedinju, u srcu Srbije.
Sve naprednjake za sofru sjedao,
Sve naprednjake i naprednjačiće:
S desne strane starog Jug-Grobara,
I do njega devet televizora;
A s lijeve odvjetnika Đuku,
I ostalu svu gospodu redom:
U zastavu vojvodu Atlagića,
I do njega dv’je srpske vojvode:
Jedno mu je Šešelj Vojislave,
A drugo je Rističević Marijane.
Lažar uzme zlatan pehar vina,
Dok mu ga Suza predano iz ruku otima,
Zlatan pehar, iz srpske Žagubice,
gde nam zlato ko pečurke niče!
Pa govori svoj gospodi njačkoj:
„Kome ć’ ovu čašu nazdraviti?
A ti, Suzo, nemoj je otimati,
volim vino, volim zdravice,
ko poljsko mleko iz Moje Kravice;
Pa besedi srpski knez Lažare:
Ako ću je napit’ po starješstvu,
Napiću je starom Jug-Grobaru;
Ako ću je napit’ po gospodstvu,
Napiću je odvjetniku Đukanoviću;
Ako ću je napit’ po milosti,
Napiću je mojim televizorima,
Devet televizora, devet kanalčića;
Ako ću je napit’ po ljepoti,
Napiću je Darku Glišiću;
Ako ću je napit’ po visini,
Napiću je Malom Siniši;
Ako ću je napit’ po junaštvu,
Napiću je Vučićević Draganu.
– Ta nikom je drugom napit’ neću,
Već u zdravlje samog sebe,
Pravo da vam kažem, a vas ko j…!
Joj, naprednjaci, vjero i nevjero!
Sjutra ću priznat Kosovo,
Al priznat neću da sam priznao,
Pritisla me Petorka sa Zapada,
pa me sada svaka šuša napada.
Skoče naprednjaci na noge lagane,
klanjaju se do zemljice crne:
„Hvala tebe, slavni knez-Lažare,
Hvala tebe na tvojoj zdravici,
Na zdravici i na daru tvome:
Al’ ne hvala na takvoj besjedi!
Jer, tako nas vjera ne ubila!
Ti nevjera nikad bio nisi,
Nit’ si bio niti ćeš ikad biti,
Nego sjutra na raspravi o Kosovu,
Za naprednjačku ćeš vjeru poginuti;
Viđećemo na Kosovskom boju s opozicijom tajkunskom,
Ko je vjera, ko li je nevjera!
A tako nam Boga velikoga,
I mi ćemo sjutra o Kosovu
I zaklati tajkunskog poslanika,
I stati mu nogom pod gr’oce;
Ako nam Bog, Ti i sreća dadu,
Te se zdravo u Bokeljku vratimo,
Uhvatićemo Vuka Jeremića,
Vezaćemo ga uz to bojno koplje,
Kao žena kuđelj’ uz preslicu,
Nosićemo ga u polje Kosovo,
Oj Kosovo, Kosovo, j… te onaj ko te osnovo!
Oj Kosovo, Kosovo, hvala onom ko te priznao!“
