Ante Tomić, komentar za Jutarnji list
Nevjerojatnim nizom budalastih izjava, Zoran Milanović je sasvim potonuo u beznačajnost, postao je jedna od onih rubnih, opskurnih političkih pojava poput Rođe Spajića ili Siniše Vuce
Prošlo je jedva nešto više od polovine predsjedničkog mandata, a mi se jedva više možemo sjetiti šta smo vidjeli u Zoranu Milanoviću. Zašto smo zaokružili broj ispred njegovog imena? Čemu smo se mi, jadna li nam majka, radovali?
Nevjerojatnim nizom budalastih izjava on je sasvim potonuo u beznačajnost, postao jedna od onih rubnih, opskurnih političkih pojava poput danas zaboravljenog Bombardera s Kvarnera, ili Dečka s Trešnjevke, ili Rođe Spajića, ili Siniše Vuce. Kad vam tkogod reče da je on predsjednik, gotovo biste mu odbrusili: "Predsjednik čega? Republike Peščenice?"
Prije nekoliko dana došao je po nepoznatom poslu u Petrinju, nitko nije shvaćao što je njega tu dovelo dok se na ulici nije zakačio s jednim braniteljem reče li se Banija ili Banovina?
Dakle, to je sve što je ostalo od Milanovića, zaključili smo, na kraju je skončao među birtijskim lingvistima, da nam tumači je li ispravno tisuća ili hiljada, kisela ili mineralna, kolovoz ili august, i više se nekako nismo mogli ni naljutiti na njega. To nam je samo bilo tužno.
