Boris Dežulović, kolumna za tjednik ''Novosti''
Molim vas, nemojte – plačnim glasom izustila je djevojčica, recimo da se zove Marija, dok joj je znojni muškarac zavlačio ruku pod haljinu i nervozno tražio gaćice.
- Samo se opusti, ovo je dječja igra - rekao je ovaj naginjući se nad ustravljenu djevojčicu, nije joj bilo više od dvanaest. - Znam da i ti to želiš.
- Molim vas - pokušala je ona još jednom, ukočena od straha. - Ja sam djevica, nikad nisam...
- Ništa ne brini, samo mirno, tako - halapljivo je hroptao oznojeni mužjak s teškim zadahom iz usta. - Vidiš da ne boli?
- Molim vas...
- Još samo malo... bit će gotovo dok izmoliš krunicu - stenjao je ovaj. - Ovo će biti naša mala tajna.
- Molim vas, molim vas - ponavljala je mala Marija sve tiše, predajući se nijemom plaču. - Molim vas, velečasni, nemojte.
Tako je prije dvadesetak godina izgledala priprema malih prvopričesnica u zagrebačkoj župi Šestine. Trinaest djevojčica, polaznica petog i šestog razreda osnovne škole, u ljeto 2003. godine posvjedočilo je pred Općinskim sudom u Zagrebu kako ih je na pripremama za sakrament svete pričesti seksualno zlostavljao šestinski župnik i vjeroučitelj Ivan Čuček.
Velečasni Čuček na koncu je osuđen na kaznu zatvora od godinu i devet mjeseci zatvora, već sljedeće godine zagrebački je Županijski sud tu ionako smiješnu kaznu preinačio u uvjetnu, uz isticanje svećenikova "doprinosa i angažmana u zajednici", te obrazloženje – vrijedi danas podsjetiti – kako žrtve "sada dobro funkcioniraju i ne trpe štetne posljedice", i šestinski je župnik na kraju praktički osuđen tek na trogodišnju apstinenciju i drkanje po internetu.
Bio je to prvi slučaj pedofilije u Crkvi u Hrvata kojim se bavila Pravda u Hrvata, a domalo su stigli i sljedeći.
Već koju godinu kasnije rapski svećenik i školski vjeroučitelj Drago Ljubičić postao je prvi svećenik koji je zbog pedofilije završio iza rešetaka, osuđen na tri godine zatvora zbog seksualnog zlostavljanja petorice malodobnih dječaka. Nakon toga optužbe za seksualno iživljavanje nad dječacima i djevojčicama u hrvatskim sakristijama i župnim dvorima stizale su jedna za drugom. Maloljetne žrtve velečasnog Čučeka, pionira crkvene pedofilije u Hrvata, prekrio bi tako gusti i ljepljivi hrvatski zaborav, samo da od toga ljeta 2003. u znak sjećanja na nesretne šestinske djevojčice hrvatski katolički muževi tradicionalno na koljenima ne mole za oprost.
Ili sam barem ja tako shvatio.
Dopuštam i tu mogućnost, ispravite me ako griješim, ali kad čelnik katoličke udruge Vigilare Vice John Batarelo i stotine katoličkih mužjaka i ove godine, evo već dvadeseti put od 2003., kad je ustanovljena takozvana Svjetska molitva krunice, s hrvatskim zastavama i velikim slikama Rajske Djeve Kraljice Hrvata ničice padaju po hrvatskim trgovima – moleći na koljenima, citiram, "za prestanak predbračnih odnosa" – ja u njihovu mrmorenju čujem samo molitvu šestinske djevojčice Marije prije dvadeset godina: "Molim vas, velečasni, nemojte."
Ako su, naime, Vice John Batarelo i debeli katolički mužjaci iz raznih bratskih udruga hrabri branitelji Božjeg poretka i svetosti obitelji, zaštitnici braka i djece – a jesu – samo zlonamjeran netko može pomisliti kako oni ni jučer, kao ni svih ovih dvadeset godina, moleći Blaženu Djevicu Mariju od svete Krunice za "prestanak predbračnih odnosa" nisu mislili na trinaest šestinskih djevojčica i pet rapskih dječaka, i stotine i hiljade djece iz hrvatskih župa koje su svećenici teška zadaha iz usta svih ovih godina, desetljeća i stoljeća zlostavljali, sodomizirali i silovali. I da, nesretne djevojčice tjerali potom na pobačaje: zašto bi se inače molili i "za prestanak pobačaja"?
Samo dva-tri dana prije nego što će svoje debele vitezove okruglog spola povesti na javnu molitvu, Vice John Batarelo odaslao je, uostalom, javni proglas pod nedvosmislenim naslovom "Sodomiti i djeca", razotkrivajući "sodomite" kao neprijatelje "logike, biologije, morala i uspostavljenih normi kršćanskih društava". "Djeca u domu imaju pravo na obitelj i roditelje, tatu i mamu, sve ostalo su društveni eksperimenti, a u tim eksperimentima djeca su kunići", napisao je zaštitnik djece Vice John pozivajući građane na potpisivanje peticije za djecu i obitelj. "To je sramotno i predstavlja civilizacijsko dno."
Djeca kao mali "kunići" u popovskim "eksperimentima": teško da može jasnije.
Poslušajte, najzad, za što se točno mole Batarelo i katolički muževi na koljenima. Ponovno citiram: "za obraćenje hrvatskog naroda, da muškarci postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru, za prestanak predbračnih odnosa, za čednost u odijevanju i ponašanju te obnovu katoličkih brakova, za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu, te za beskompromisne crkvene pastire i nova duhovna zvanja". I na kraju, jasno, "za duše u čistilištu".
Ne znam za vas, ali da je tradicionalna javna molitva krunice prošle subote na zagrebačkom Trgu bana Jelačića i splitskom Peristilu – pa još i u Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Metkoviću i brojnim drugim hrvatskim gradovima – nekakva igra asocijacija u Kviskoteci, i sam Lazo Goluža i legendarni Mirko Miočić već bi na "beskrupulozne crkvene pastire" – pardon, "beskompromisne crkvene pastire" – čak i prije nego što se u molitvi spomenu "duše u čistilištu", pritisnuli dugme i odgovorili kako je to očito molitva protiv pedofilije u Crkvi, glasna molitva protiv stravičnog "eksperimenta" i bolesnog iživljavanja nad malodobnim "kunićima".
Tradicionalna hrvatska "molim vas, velečasni, nemojte".
Razumjet ćete onda moju zbunjenost kad sam poražen shvatio da Batarelov proglas o "sodomitima" i njihovom bolesnom "društvenom eksperimentu" protiv "uspostavljenih normi kršćanskih društava" zapravo uopće nije manifest protiv svećeničkih seksualnih predatora i pedofilije u Crkvi, i da subotnja molitva Djevici Mariji od svete Krunice nije nikakva molitva za žrtve pohotnih župnika i vjeroučitelja.
Upravo naprotiv.
Ispalo je, naime, da vođa vigilanata peticijom protiv "sodomita" u stvari poziva na otpor inicijativi za pravo homoseksualnih parova na usvajanje djece, a da je subotnja javna krunica bila zapravo posveta nekakve stotinu godina stare Pobožnosti prvih pet subota, i da nema nikakve veze s malodobnim djevojčicama iz Šestina i malodobnim dječacima s Raba, već s troje malodobne djece koja su prije stotinu godina navodno vidjela Djevicu Mariju u portugalskoj Fatimi!
Umjesto da djecu spašavaju od crkvenih "sodomita", Batarelovi muževi guraju ih, eto, njima u mračne sakristije, da jednog dana – jednako na koljenima pred Djevicom Marijom kao pred djevcem Čučekom – i sami "postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru". Država ionako nema ništa protiv: ta djeca "sada dobro funkcioniraju i ne trpe štetne posljedice", i nema nikakvih zapreka za onu, kako se zove, "otvorenost životu".
I odjednom, gle, sasvim se drugačije čita i ta "otvorenost životu", odjednom se čovjek uhvati da "otvorenost životu i za beskompromisne crkvene pastire" iz molitve katoličkih vigilanata čuje i kao "otvorenost za beskompromisne crkvene pastire". Zašto ne: katolički muževi i očevi očito smatraju kako je pedofilija u Crkvi dječja igra prema sekularnim užasima poput, sakloni Bože, usvajanja djece u istospolnim zajednicama.
I to – kako smo vidjeli na bezbroj primjera seksualnog zlostavljanja djece – vrlo doslovno "dječja igra".
Da nije tako, sjetili bi se valjda debeli katolički muževi i očevi katkad i te nečije djece, padali bi vitezovi okruglog spola na koljena pred crkvama i mrmorili potresnu molitvu male dvanaestogodišnje djevice Marije iz Šestina kraj Zagreba.
"Molim vas, velečasni, nemojte."
