Ante Tomić, kolumna za ''Slobodnu Dalmaciju''
Oprostite, ali ne možete na ovu stranu. Ulica je zatvorena, upozorio me ljubazno policajac jučer u Getu, ispod volta na križanju Dominisove i Dioklecianove, a ja sam se na trenutak radoznalo nadvirio preko njegovog ramena, očekujući da ću vidjeti nečiji leš na tlu, krvlju poprskane kamene ploče, nož koji je ubojica u bijegu bacio i policijske istražitelje kako fotografiraju mjesto zločina.
Koji bi inače mogao biti razlog da snage reda u devet ujutro blokiraju dio Palače? Ako je desetero njih angažirano da na tri strane zaustavljaju prolaznike i upućuju ih zaobilaznim smjerovima, računate da je tu ljubomorni muškarac zadavio nevjenčanu partnericu, ili da je umirovljenik nožem nasrnuo na sina koji ga je tukao, ili da se nešto tako mračno i nasilno dogodilo.
Naposljetku, kad su mi otkrili šta je bilo, bio sam razočaran. Bilo mi je malo kao i krivo kad su mi rekli da nitko nikoga nije ubio, već da je cijela gungula izbila zbog, pazite sad, građevinske skele na kući.
BIROKRATSKI POSTUPAK
Zar je policija ovdje zbilja tako besposlena da se zbog skele mobilizira čitava smjena? U gradu nemamo ozbiljnijeg kriminala? Split je tako uredno i sigurno mjesto da su nekakve čelične cijevi i daske privremeno podignute da se zamijeni jedan trošni krov u Dominisovoj ulici momentalno najveće odstupanje od zakona?
Jednako smo pretjerivanje s represijom, po prilici istovremeno s ovim splitskim slučajem, jučer imali i u Zadru, gdje su se “provodili izvidi i radnje” zbog sedamdeset dvogodišnjaka koji je na fejsu pozvao da se premijera Plenkovića dočeka pokvarenim jajima. Terorist treće dobi zadržan je pod ključem dok Plenković nije otišao iz grada, a pirotehnička ekipa je iz njegovog frižidera izdvojila karton jaja nesilica iz organskog uzgoja i jedno po jedno prinijela specijalno obučenom njemačkom ovčaru da ih brižljivo omiriše. Do zaključenja ovog broja nismo dobili informaciju je li se našao koji mućak.
Policijski se resursi ovdje na različite načine zloupotrebljavaju, ali nema valjda veće gluposti i poniženja nego kad se službenike potjera da zaustavljaju promet i hapse građane ako se neki razmaženi ili paranoični tip na položaju osjeti ugrožen. Splitski slučaj možda je i strašniji od onoga zadarskog. U Splitu je stanarima jedne kuće u staroj gradskoj jezgri, čitali ste vjerojatno, dopizdilo da im prokišnjava i truli se crepovi svako otkidaju i s praskom razbijaju na ulici, pa je njihov predstavnik Baldo Đanović angažirao građevinare i izvadio bezbrojne dozvole da se to popravi.
Dugo bi trajalo da objasnimo složeni birokratski postupak kakav se traži za jedan razmjerno jednostavni graditeljski zahvat, nemamo ovdje prostora da nabrojimo sve besmislene papire koje su iz Banovine pitali od predstavnika stanara kuće u Dominisovoj, ali to možete naslutiti. Imate vjerojatno nekog iskustva s našim činovnicima. Znate kako su to tvrda, nesusretljiva čeljad, kako treba mnogo strpljenja za njihovo muljanje i zavlačenje.
PREPLAŠENE CURICE
Baldo Đanović, nažalost, nije baš strpljiva osoba. Upoznali ste ga možda u dosad, kad je branio svoj krasni vrt u Palači ili kad se sukobljavao s glavnim gradskim konzervatorom Bužančićem. Đanović je strastven, grlat, ne trpi gluposti. Neće krotko ustuknuti ako mu vlast krene pokazivati mišiće.
Dapače, zbog toga će samo biti nepopustljiviji, ražestit će se pa i kazati štogod neprimjereno, napisati štogod podrugljivo i uvredljivo, ali je ipak ispravna, dobronamjerna, savršeno bezazlena osoba.
Međutim, gradski činovnici su se strahovito uzrujali. Zamjenik gradonačelnika Bojan Ivošević, kako se čini, više od svih. Prvo su poslali policiju da Đanoviću pretresaju stan, plaše mu djecu, tri male djevojčice od kojih najmlađa nema ni pola godine, da lupaju ladicama i podižu postelje tražeći izmišljeno oružje. Zatim su ga i priveli i satima ispitivali, a jutros su, rekao sam već, zatvorili ulicu.
Lijepo vas zaprepasti kako se u Dominisovoj ulici u Splitu represivni aparat pustio od kraja. Osobito je zanimljivo gledati preobrazbu zamjenika gradonačelnika. Do prije godinu dana Ivošević je i sam bio neobuzdani aktivist koji u političkom sukobljavanju nije birao rječnik. U gluho doba je na fejsu pisao antisemitske pizdarije, dijelio uokolo penise i kričeći bježao od kretena koji su ga htjeli tući, a samo što se našao s druge strane, odmah je počeo prijetiti pendrekom.
