Boris Dežulović, kolumna za portal N1, 21.12.2021.
Turistička zajednica Grada Zagreba izdala je brošuru s adventskim programima u gradu, ponudivši posjetiteljima – odmah ispod "Božićne čarolije Adventa" - i jedinstvenu turističku turu "Walk with Tito".
“Tura koja vas vodi u prošlost Jugoslavije, države koja više ne postoji”, kaže se u kratkom opisu ove adventske avanture, kojom se turiste poziva da u dvosatnoj šetnji nepokorenim Zagrebom upoznaju „vođu jugoslavenskih partizana, školovanog za bravara, predodređenog za revoluciju”: “Prošetajte putevima revolucionara. Happy to see YU!”
Nisu drugovi turisti još ni krenuli od Meštrovićevog paviljona, a građanin Josip Broz već je uhapšen od budnih hrvatskih redarstvenika. Igor Peternel, privremeni predsjednik propale jedne obiteljske strančice što se ambiciozno naziva em Domovinskim em pokretom, uzaptio je tako jedan primjerak brošure pa stao njime trijumfalno mahati pred uredom zagrebačke Turističke zajednice, upozoravajući zbunjene novinare namjernike kako je riječ o “promociji komunizma”.
“Nova vlast koja se predstavlja kao komunalna, koja bi reciklirala, a vidimo što recikliraju, ne rješava komunalne probleme, nego reciklira povijest i komunističke simbole!“, zaključio je vidno rastrojeni Peternel pa nastavio zdvajati zbog propasti slavnog zagrebačkog Adventa, koji je ove godine “bez srca i duše” zapravo “parodija Adventa”: “Zašto se na Zrinjevcu mogu slušati koncerti, a ne može popiti kuhano vino, zašto se djeca ne mogu klizati na Tomislavovom trgu, zašto se ugostiteljima i taksistima oduzima zarada?”.
Kao da je s Marxa pao, kao da nekoliko trenutaka ranije nije i sam oglasio opću uzbunu zbog državnog udara i komunističke okupacije Zagreba, tupo se odjednom Peternel čudi i iščuđava zašto nema adventskog klizanja na Tomislavovom trgu i zašto se ugostiteljima i taksistima oduzima zarada. Ne znam što je očekivao od komunista? Božićnu ledenu bajku i adventski poduzetnički inkubator na Zrinjevcu?!
Stavimo, međutim, po strani slaboumnu logiku Igora Peternela i pretpostavimo da je siromah u pravu. Recimo, eto, da ljevičari iz Možemo zaista usred Adventa „recikliraju povijest i komunističke simbole“. Recimo da ovlašteni vodiči turiste po Zagrebu zaista vode kao ilegalce četrdeset treće, tumače im Marxa i stvarno, najozbiljnije, tumače najbolji od sviju svjetova – komunizam. Recimo da „Walk with Tito“ zaista jest, kako ono, „promocija komunizma“.
Moje pitanje za druga Peternela malo je složeno i komplicirano, pa ću ga pokušati pojednostavniti i formulirati ovako: pa šta?
Što je točno loše i skaredno, a naročito protuzakonito, u ideji promocije komunizma? Evo ja, recimo, prizivam komunizam. Zalažem se za smrt svjetskog kapitalizma i komunističko društvo. Živio komunizam, proleteri svih zemlja ujedinite se! I što ćemo sad?
Komunizam je filozofska, utopijska ideja savršeno pravednog i besklasnog poretka, društva solidarnosti i apsolutne jednakosti svih ljudi. Kao takva, komunistička ideja stara je stotinama i hiljadama godina: Karl Marx i Friedrich Engles samo su je prije stotinu pedeset godina uobličili, zapisali i dali joj ime. Komunizam može biti ideja baš svakakva, samo ne zločinačka: ono zbog čega je opasna za postojeći poredak stvari jest njena ekonomska premisa, utemeljena na zajedničkom nasuprot privatnom vlasništvu, definirajući tako komunizam kao alternativu eksploatacijskom kapitalizmu. Druga temeljna razlika između idealnog komunizma i idealnog kapitalizma jest u tome što je idealni kapitalizam antropološki, kako vidimo, moguć.
U svijetu kojemu Hrvati vole misliti da pripadaju, komunističke partije nisu zabranjene, i posve su legalne i neneobične: i dan danas komunisti izlaze na izbore u cijeloj Europi, od Belgije, Francuske, Italije, Španjolske ili Portugala do Velike Britanije, Austrije, Njemačke, Norveške ili Švedske, ima ih i u Australiji, Kanadi, Izraelu ili Japanu, komunista ima čak i u Švicarskoj, a svoju Komunističku partiju imaju, zamislite, i Sjedinjene Države.
Ono što ljudi vide kao užase komunizma – Sovjetski Savez, Istočni blok, Kambodža, Kina ili zlosretna Jugoslavija – niti je komunizam, niti je komunizma vidjelo. Svašta se može nazvati komunisitčkim i svatko se može nazvati komunistom. Jebo to. Komunist je bio čak i Franjo Tuđman. O tome – o otetoj i zloupotrijebljenoj plemenitoj ideji, pod čijom su zastavom onda napravljeni neki od najstrašnijih zločina u povijesti čovječanstva – Hrvati znaju sve. Samo pitajte njih.
Promocija jedne filozofske, utopijske ideje savršeno pravednog društva, u čije su ime onda pobijeni deseci milijuna ljudi, opustošene i opljačkane cijele države, spaljeni gradovi, porobljena djeca, silovane žene i oteto vlasništvo, s osobitim naglaskom na oteto vlasništvo? O tome je riječ? Zar zaista?
“Tako je”, zadovoljno bi klimnuo glavom Peternel. “Walk with Tito”. Zločinci!
“Ne, ne”, prekinuo bih ga u to ja, pa pokazao na brošuru Turističke zajednice Grada Zagreba, gdje se odmah iznad “Walk with Tito” koči oglašena dvosatna pješačka tura – “Božićna čarolija Adventa”.
“Božićna čarolija Adventa?”, zbunio bi se malo Peternel.
Da, “Božićna čarolija Adventa”: zar zaista “Božićna čarolija”, nakon hiljadu i pol godina terora Vatikana, Crkve i beskrupuloznog svećenstva, nakon svih spaljenih knjiga i ljudi, nakon svih pobijenih, prekrštenih i protjeranih, nakon desetina hiljada dječjih grobova i desetina hiljada slučajeva seksualnog zlostavljanja djece i maloljetnika?! Što rade katolici na Zrinjevcu, uz kuhano vino i kobasice spaljuju vještice i siluju malu djecu?
“Nova vlast koja se predstavlja kao komunalna, koja bi reciklirala, a vidimo što recikliraju, ne rješava komunalne probleme, nego reciklira povijest i kršćanske simbole!“, rekao bih na kraju ja, pa onako odoka ocijenio kako je riječ o beskrupuloznoj “promociji kršćanstva”.
“Promocija kršćanstva?!”, tupo bi se nasmijao Peternel. “Naravno da je promocija kršćanstva.”
“Hvala, nemam više pitanja”, završio bih ja, pa se okrenuo vodiču: “Što ćemo s ovim?”
“Pusti ga, neka još ove godine uživa u Božićnoj čaroliji”, odgovorio bi drug Tito. “Bit će od njega dobar komunist.”
