Boris Dežulović, kolumna za portal N1
Opisani događaj dogodio se na izbornom mjestu broj 290 u zgradi Devete gimnazije na Staroj Trešnjevci. I nije bio jedini takav slučaj. Državno izborno povjerenstvo te je večeri, nakon prvog kruga izbora za gradonačelnika Zagreba, zasuto hiljadama, čak i desecima hiljada pritužbi bijesnih i ogorčenih Zagrepčana koji su masovno odustali od izbora, jer njihova kandidata Damira Filipovića iz HDZ-a nije bilo na listiću.
– Oprostite – uljudno se na zagrebačkoj Trešnjevci jedna sredovječna gospođa obratila mladiću iz izborne komisije. – Dali ste mi pogrešni glasački listić.
– Ne razumijem – odgovorio je mladić. – U čemu je problem?
– Nema moga kandidata – slegnula je gospođa ulošcima na ramenima demodiranog sakoa.
– Nema vašeg kandidata? – ponovio je mladić.
– Evo, uvjerite se sami – pružila mu je gospođa svoj listić. – Nigdje nema Damira Filipovića.
– Kako nema? – pokazao je mladac na vrh listića. – Evo vam ga, gospođo, na prvom mjestu. Broj jedan, Filipović, Hrvatska demokratska zajednica.
– Vidjela sam, nisam glupa – obrecnula se gospođa. – Ali to je Davor.
– Da, i?
– Rekla sam vam, ja sam došla glasati za Damira. Damir Filipović.
– Ali na listiću nema Damira Filipovića, gospođo.
– O tome vam i govorim.
Opisani događaj dogodio se na izbornom mjestu broj 290 u zgradi Devete gimnazije na Staroj Trešnjevci. I nije bio jedini takav slučaj. Državno izborno povjerenstvo te je večeri, nakon prvog kruga izbora za gradonačelnika Zagreba, zasuto hiljadama, čak i desecima hiljada pritužbi bijesnih i ogorčenih Zagrepčana koji su masovno odustali od izbora, jer njihova kandidata Damira Filipovića iz HDZ-a nije bilo na listiću.
I svugdje je bilo isto: umjesto Damira Filipovića bio je samo neki Davor Filipović, očito podmetnut kao neka komunistička diverzija, da upadljivom sličnošću imena i prezimena navede naivnije i neopreznije glasače da na listiću zaokruže broj jedan.
Tako je, da skratim ovu stravičnu priču, HDZ-ov kandidat za zagrebačkog gradonačelnika dobio jedva tridesetak tisuća glasova, manje od deset posto, jedva prestigavši i kandidata SDP-a, i osvojivši na koncu bijedno četvrto mjesto. Prema nekim grubim procjenama, najmanje stotinu hiljada Zagrepčana, koji su se te nedjelje uputili na glasanje – čvrsto uvjereni da je „sada bitno“ i čvrsto riješeni da zaokruže HDZ-ova kandidata – odustali su od glasanja ili poništili svoj glasački listić, zato što su mislili da se HDZ-ov kandidat Filipović ne zove Davor, nego Damir.
I tko zna bi li se ikada saznalo za tu nevjerojatnu diverziju hrvatskih komunista i njihove zagrebačke ćelije, da ih nije provalio predsjednik HDZ-a Andrej Plenković.
„Svi mediji o kojima sam govorio, uključujući vašu kuću, ime kandidata HDZ-a za gradonačelnika Zagreba Davora Filipovića u emisijama su krivo navodili kao Damir. To se dogodilo bar petnaestak puta, pa i na jednoj drugoj televiziji, a isto se događalo i u nekim tiskovnim medijima“, rekao je Plenković u intervjuu za RTL, pa ponovio to još nekoliko puta sljedećih dana.
„To nisu bili lapsusi, očito je bilo namjerno“, bjesnio je predsjednik HDZ-a. „Da su Filipovića zvali nekim trećim ili četvrtim imenom, ja bih rekao da je lapsus. Ali njega su svaki put zvali Damir, to ne može biti slučajnost. Baš su ga cijelo vrijeme kampanje zvali Damir!“
Deset godina, eto, da ste analizirali lokalne izbore i utrku za gradonačelnika Zagreba, ne biste shvatili tu igru i demonski plan komunističkog medijskog podzemlja: stalno i u svakoj prilici, kao slučajnom greškom, HDZ-ova kandidata Davora Filipovića u televizijskim emisijama i novinskim izještajima nazivali su Damirom, slali tako subliminalne poruke „Davor, Damir, Davor, Damir“, sve dok građani više ne bi znali je li on Davor ili Damir, na koncu posve sigurni da je u stvari Damir.
U nedjelju ujutro otišli su tako HDZ-ovi glasači na svoja izborna mjesta, uzeli glasački listić i sakrili se u ona svoja četiri kartonska zida, pa tamo zaprepašteni otkrili kako na listiću uopće nema Damira Filipovića, nego samo neki Davor. Kakav sad Davor, tko je uopće taj Davor? Možda onaj Davor Dretar Drele, možda onaj pobunjenik Davor Ivo Stier?
A možda, daleko bilo, Davor Bernardić?
– Ne znam o čemu govorite – s podsmjehom im onda kaže onaj iz izborne komisije. – To vam je Filipović.
– Da, ali Davor.
– Žalim, to je sve što imamo od Filipovića.
– A Damir?
– Nemamo nijednog Damira, evo pogledajte sami. Ali imamo odličnih Davora – sad se već otvoreno zajebava mladi skojevac. – Nestalo nam je, doduše, Davora Bernardića, ali osim Davora Filipovića imamo pod brojem četiri i Davora Nađija iz Fokusa. Odličan je, nekidan stigao iz Svete Nedelje. Fokus je tamo na posljednjim izborima nakon sto godina dobio Damira Halužana iz HDZ-a.
– Damira? E, taj.
– Da, ali taj Damir vam je na izborima u Svetoj Nedelji. Damir Halužan. Tamo je, kažem, Fokus imao i dogradonačelnika i gradonačelnika. Ovaj Nađi i Dario Zurovec.
– Dario? Kakav sad Dario? Zar nije Davor?
– Ne, Dario Zurovec. Ali kažem, nije on u Zagrebu na listi, nego Davor.
– Davor Filipović? Pa to vam i govorim.
– Mislim na Davora Nađija. Odličan Davor. Plus mu je i zamjenik Davor, evo pogledajte. Davor Huić.
Opći je kaos, kako vidite, vladao na glasačkom listiću za gradonačelnika Zagreba. Plenkovićevog kandidata Damira Filipovića – kojega su komunistički mediji toliko spominjali, vrijeđali i omalovažavali, da su deseci hiljada zagrebačkih domoljuba upravo nagrnuli na glasačka mjesta zaokružiti njegovo ime – uopće nije bilo na listiću! Nijednog Damira u ponudi, a čak tri Davora. Štoviše, i jedini Filipović na listiću bio je Davor!
I HDZ-ovi glasači, jasno, povukli su se s izbora. Za toga, kako se zove, „Davora“ Filipovića, tko god taj bio – ako uopće postoji – na kraju je glasalo samo tridesetak hiljada neopreznijih, uglavnom starijih i slabovidnijih.
I ne samo to. Istovremeno dok su svi mediji o kojima je gospodin Plenković govorio ime kandidata HDZ-a Davora Filipovića u emisijama krivo navodili kao Damir, dotle su imena kandidata Fokusa, i Nađija i njegova zamjenika Huića, točno i bez greške navodili kao Damir!
– Davor – oprezno će Plenkovića ispraviti Branko Bačić.
– Da, Davor – ispravit će se premijer. – To nisu bili lapsusi, očito je bilo namjerno.
– Naravno da je bilo namjerno – reći će predsjednik Vrhovnog suda. – Gospodin Nađi se zove Davor.
– Ne, ja mislim na za Davora Filipovića. Da su Filipovića zvali nekim trećim ili četvrtim imenom, ja bih rekao da je lapsus. Ali njega su svaki put zvali Davor, to ne može biti slučajnost! Baš su ga cijelo vrijeme kampanje zvali Davor.
– Damir.
– Da, Damir.
Raskrinkana je tako tajna operacija medijskog podzemlja kodnog naziva “Darinko”. Zašto “operacija Darinko”, a ne “operacija Damir”, pitate se onda vi. O tome vam i pričam. Sve su komunisti napravili da potpuno izlude birače i spriječe veličanstvenu pobjedu HDZ-ova kandidata Darinka Filipovića. Pardon, Damira. Davora! Vidite što su napravili, više ni sam Dalibor ne zna kako se zove.
– Svi mediji o kojima sam govorio, uključujući vašu kuću, proteklih su dana moje ime u emisijama krivo navodili kao Aretej. To se dogodilo bar petnaestak puta, a isto se događalo i u nekim tiskovnim medijima – požalit će se sutra Andrej Plenković na televiziji. – To nisu bili lapsusi, očito je bilo namjerno. Da su me zvali nekim trećim ili četvrtim imenom, ja bih rekao da je lapsus. Ali ne, čak je i u naslovima stajalo: „Premijer Aretej u agoniji“!
– Gospodine Plenkoviću…
– „Premijer Aretej u agoniji!“ To ne može biti slučajnost!
– Gospodine Plenkoviću, molim vas – prekinut će ga najzad novinar. – Vi vjerojatno mislite na Krležu. To u zagrebačkom HNK-u postavljaju dvije Krležine drame, pa su u srijedu za kraj sezone najavili premijere „Areteja“ i „U agoniji“. Nije premijer Aretej, nego premijera „Areteja“.
– Premijera „Areteja“?
– Da. I „U agoniji“.
Sva je sreća, kako vidite, ispala da analitičarima iz Drame zagrebačkog nacionalnog kazališta nije palo na pamet postavljati predstavu po Krležinom „Na rubu pameti“.
Premijer Aretej Plenković, žrtva komunističkih tajnih operacija i progona, završio bi na koncu „U logoru“.
