Boris Dežulović, kolumna za portal N1
Prije godinu dana, u veljači 2020. - sjetit ćete se možda te smiješne zgode - izbila je velika hrvatska masonska afera. Jedan novinar portala dnevno.hr, i sam član zagrebačke masonske lože, uređivao je njihov interni časopis, pa fotografije i materijale iskoristio da zajedno s kolegama iz redakcije portala ucjenjuje Velikog meštra hrvatske lože, poznatog jednog zagrebačkog oftalmologa.
Ovaj je onda sve prijavio policiji, ali državno odvjetništvo miniralo je istragu, nakon čega se saznalo da je i sam novi državni odvjetnik mason, pa je morao dati ostavku. A polovica članstva prebjegla je u rumunjsku ložu.
Više od četiri stotine godina, još od prve škotske lože u Edinburghu, zidali su slobodni zidari svoju tajanstvenu svjetsku mrežu – sagrađena je u tih četiristo godina cijela mitologija zagonetnog bratstva moćnika, predsjednika, kraljeva, aristokrata, tajkuna i bankara u bijelim rukavicama i pregačama, koji na konspirativnim ritualima u podzemnim hramovima pišu zakone i historiju svijeta – sve dok se na koncu u slobodne zidare nisu upisali i samostalni i suvereni Hrvati.
I u par dana sve su novine imale adresu i fotografije unutrašnjosti tajnog hrvatskog hrama, detaljne spiskove članova lože, njihova imena, slike, adrese i OIB-ove, životopise, molbe i aplikacije za članstvo, sve njihove povjerljive poruke i prepiske.
Četiri stotine godina, eto, novinari i istraživači pokušavaju prodrijeti u tajne masonskog pokreta, do dan-danas raspravljajući jesu li Tito ili Lenjin bili slobodni zidari, a hrvatski masoni – jedan oftalmolog za celebrityje, jedan advokat nižerangiranih mafijaša, jedan državni odvjetnik i jedan novinar portala specijaliziranog za leteće tanjure, ustaše i Riječ Gospodnju – sami po ulici hvataju novinare da utope jedni druge, nudeći sve podatke o šupcima iz suprotstavljene frakcije.
Na ovom svijetu, ukratko, ne postoji baš ništa što Hrvati nisu u stanju upropastiti.
Sljedećih par dana publika se tako zabavljala javnim svađama i prepucavanjem hrvatskih masona preko novina i televizije, a onda – niti tjedan dana nakon što je izbila afera – u Hrvatskoj je zabilježen prvi slučaj zaraze koronavirusom SARS-CoV-2. Jedva mjesec dana kasnije već je bilo petsto zaraženih, onda je u Istri preminuo prvi pacijent s dijagnostiziranim covidom, usred svega Zagreb je pogodio snažan potres, a na kraju je otkazan i koncert Maje Šuput u Novom Marofu. I mala seoska afera s masonima doskora je temeljito zaboravljena.
Kako bi Hrvati rekli, pametnom dosta.
Teško, naime, da je ikad u svih četiri stotine godina bilo tako razvidnog materijalnog dokaza o svemoći zagonetne sekte slobodnih zidara, kao što je to bio iznenadni slučaj pandemije korone, katastrofalnog potresa i otkazivanja koncerta Maje Šuput, sve u isto vrijeme, u nekoliko dana, i sve – nevjerojatne li koincidencije! – baš u trenutku kad je pukla afera s hrvatskim masonima.
Ne bismo se tako nikad više ni sjetili slavnih hrvatskih slobodnih zidara, da ovih dana nije objavljena kratka agencijska vijest kako je FINA na Trgovačkom sudu u Zagrebu pokrenula stečajni postupak nad Vrhovnim vijećem 33. stupnja Škotskog reda Slobodnih zidara Hrvatske, zbog 17.505 kuna nepodmirenih obaveza prema državi. Slavnoj hrvatskoj masonskoj loži, ukratko, prijete stečaj i likvidacija zbog duga od jebenih sedamnaest i pol hiljada kuna.
Tužna li kraja: sedamnaest i pol hiljada kuna! Pa toliko hrvatska influencerica Andrea Fabrić mjesečno zaradi fotografirajući se mobitelom po zahodima! Slavno Vrhovno vijeće 33. stupnja Škotskog reda Slobodnih zidara Hrvatske ode tako u ropotarnicu povijesti zbog sume koju prosječan građanin Republike Hrvatske duguje samo za novi Samsungov mobitel i dva zaostala računa telekomu: više od toga, punih dvadeset hiljada kuna, bio je limit duga kojega je država nedavno pompozno krenula opraštati zaduženim fizičkim osobama, kojih je – zaduženih poput masona – u Hrvatskoj bilo osamdeset hiljada! Dvostruko veći bio je onomad i moj dug Poreznoj upravi, porezni dakle dug jednog ubogog novinskog piskarala, nego što je to danas dug slavne lože slobodnih zidara, gospodara svijeta i Hrvatske, koji određuju svjetske cijene nafte i slažu nacionalne budžete.
– Dobro, braćo, sa zadovoljstvom konstatiram da smo riješili cijepljenje i 5G, riješili smo kineski izvoz, riješili smo američke izbore, riješili smo ruski plinovod, riješili smo Bliski istok, riješili smo Harryja i Meghan, riješili smo i ovo s Vatikanskom bankom – zaključio je u golemoj podzemnoj dvorani ispod Keopsove piramide Veliki meštar 33. stupnja Vrhovne svjetske lože. – Ostaje samo da zahvalimo Velikom Arhitektu Svemira i u masonskoj kantini navalimo na svježu dječju krv. Jutros stigla iz Bangladeša.
– Samo još jedna stvar, gospodine Gates – veseli je žamor u to prekinuo jedan mali debeli iz dna dvorane. – Pardon, Veliki meštre.
– Reci – kratko je dobacio Veliki meštar slažući fascikle.
– Vrhovno vijeće 33. stupnja Škotskog reda Slobodnih zidara Hrvatske.
– Ne opet oni? Šta je sad, potukli su se kod Togonala u „Otvorenom“?
– Još gore – brisao je debeli znoj s lica. – Dužni su državi… sedamnaest hiljada kuna.
– Sedamnaest hiljada?!
– Točnije, sedamnaest hiljada pet stotina i pet kuna.
– Sedamnaest hiljada i pet st… u sedamnaest pičaka materinih! – srušio se Veliki meštar natrag u prijestolje. – Odakle nam sad sedamnaest hiljada kuna? Da uzmemo Putinu? Da napumpamo bitcoin? Da povučemo iz Kine? Nekidan smo im napravili rebalans budžeta! Odakle? Evo, ja nisam pametan. Da opet posudimo od Sorosa? Šta oni misle, da mi masoni štampamo pare?
– U stvari, i štampamo.
– Znam, idiote, to se samo tako kaže! – popizdio je Veliki meštar. – Sedam dana ovdje slažemo svjetsku financijsku konstrukciju, sedam dana jebemo se s cijenama zlata i kamatnim stopama Međunarodnog monetarnog fonda, jedva smo nekako ulaz i izlaz poravnali na nulu, i sad ovo. Sedamnaest hiljada kuna! Pajebotebog! Ne mogu ja ovo. Ne mogu više. Pun mi je kurac i Hrvata i Hrvatske i svih vas i ovih glupih tajnih sastanaka i ove debilne bablje pregače!
– Gospodine Veliki meštre, što to radite?
– Gospodine… Ne!
Tako će jednom povjesničari pisati veličanstvenu historiju slobodnih zidara, uspon i pad tajanstvenog bratstva koje je četiri stotine godina suvereno vladalo svijetom, sve dok u ožujku 2021. godine, za svjetske pandemije koronavirusa – usred veličanstvenog masonskog plana Velikog reseta i uspostave Novog svjetskog poretka – nečijim strašnim previdom hrvatska loža nije ostala dužna državi sedamnaest hiljada pet stotina i pet kuna: kao da je leptir sletio na motku hodača na žici, cijela se financijska konstrukcija svijeta zaljuljala i urušila, nestavši u divovskom oblaku prašine.
Nema na ovom svijetu, kažem vam, baš ničega što Hrvati nisu u stanju upropastiti. Na kraju ove tužne povijesne priče, slobodnih zidara ostat će, jasno, još samo u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
