Piše: Ante Tomić, iz kolumne za ''Jutarnji list'', 13.2.2020.
Od prilike do prilike na javnoj televiziji još i danas, sedamdeset i šest godina od kraja Drugog svjetskog rata, žaluju za Nezavisnom Državom Hrvatskom. Posljednji se put čuo jedan tihi, gotovo nezamjetni jecaj u srijedu navečer, u dokumentarcu "Stepinac - kardinal i njegova savjest".
"Poslije savezničke pobjede i kapitulacije Trećeg Reicha, vlast u Hrvatskoj preuzima Komunistička partija na čelu s maršalom Titom. Ukidaju državu i ponovno vraćaju Hrvatsku u Jugoslaviju", kaže spiker u offu, a napisala je, pretpostavljamo, autorica Višnja Starešina.
Premda se u filmu pojavljuje čitav niz naših uglednih povjesničara, ostali smo nažalost uskraćeni za podrobnije objašnjenje što se zapravo dogodilo u svibnju četrdeset i pete. Kako su to Tito i njegovi razbojnici "ukinuli državu"? Zar je postojala mogućnost nekakvog drugačijeg ishoda da partizani nisu osvojili Zagreb? Želi li se u filmu možda kazati da je NDH mogla opstati i poslije smrti dvojice najzaslužnijih za njezino osnivanje?
Da je ikad postojala neka, ma i sasvim mala šansa da ustaše ostanu u igri nakon što se Mussolini zanjihao na konopcu, a Hitlerovo pougljeno truplo nađeno nedaleko od njegova berlinskog bunkera?
Kad gledate dokumentarac o Stepincu na javnoj televiziji, pomislili biste kako su Winston Churchill i Franklin Roosevelt upravo bili kod Ante Pavelića i govorili mu kako će za njega sve dobro završiti, kako su ga uvjeravali: "Ante, prijatelju, NDH je super, samo nastavi", ali onda je, jebi ga, upao divljak Tito, pa je sve propalo.
Zanimljivo je ovo povijesno tumačenje.
