Piše: Ante Tomić, kolumna za ''Slobodnu Dalmaciju''
Svi znamo kako je našim majkama bilo važno da završimo školu. Nije im bilo većeg zadovoljstva nego se susjedama i prijateljicama pohvaliti našom diplomom. Zamislite onda kako je bilo majci Đorđa Balaševića kad je on u trećem srednje odustao. Istina, on je kasnije izvanredno polagao ispite i maturirao, ali šteta je bila učinjena, golema, nenadoknadiva. Majčin je bol bio toliki da je vjerojatno samo ubrzala korak pored radnje u centru gdje su stajale fotografije maturanata. Da se zaustavila, gorko bi zaplakala kako se svi đaci sretno smiju, samo nema njezina Đoleta. Pa i Balaševiću je svakako moralo biti teško zbog toga. Krivnja i stid da je slomio majčino srce tako su ga mučili da se maturska slika iz izloga našla u pjesmi i naslovu ploče Ranog mraza.
DŽUKELE S KRAVATAMA
Ali, zašto je to napravio, upitat će se sada tkogod? Zar je nekakvo postignuće imati školu? Pa i ako vam nije drago učiti, bože dragi, sve se može srediti. Za razuman novac možete dobiti diplomu ekonomije u Banja Luci, kao naš predsjednik Gospodarske komore, s odličnim završiti promet u Belom Manastiru ili medicinu u, šta ja znam, Ćupriji. Čak i prije četrdeset ili pedeset godina bilo je takvih brzih, instantnih akademskih rješenja. Spomenite se samo kako je Franjo Tuđman doktorirao, iako je prije Drugog svjetskog rata imao samo trgovačku školu. Bio je to, naravno, vic. Mnogo se dobrih povjesničara ozbiljno ozlijedilo čitajući Tuđmanovu disertaciju i udarajući od veselja čelom o ploču stola, ali on je, svejedno, imao zvučnu titulu i papir sa žigom visokoškolske ustanove. Mogao je i Đorđe Balašević to imati.
Da, ali on onda ne bi bio onaj Đorđe Balašević kojega smo poznavali i voljeli, koji nije uzimao tuđe. Koji bi radije priznao poraz, nego na prijevaru pobijedio. Skromni i pošteni momak u trapericama čitav je život izmicao od onih koji su sumnjivo uspjeli, od direktora, ministara, predsjednika, narodnih poslanika, moćnih i uglednih džukela u odijelima s kravatama. Zgađeno je mrštio nos ćuteći kako ispod njihovih skupih vodica za brijanje probija jedan vonj truleži. Gledajući tko je u ovim našim nakaznim državama netko i nešto, Balašević je zaključio da je bolje biti nitko i ništa i taj je autsajderski, gubitnički stav pažljivo njegovao, čak i kad je prodavao milijune ploča i punio dvorane i oženio najljepšu djevojku u gradu, kad je, u jednu riječ, bilo jasno da on nije nikakav autsajder i gubitnik.
Jedan je hadezeovac prije nekoliko dana izjavio da on nije slušao Balaševića i mnogi su se među nama na to sažaljivo nasmiješili. "Naravno da ti to, lutko, nisi slušao", odgovorili smo u mislima hadezeovcu. Da je slušao, možda bi i njegovu ubogu tikvu osvijetlio trak spoznaje, možda bi shvatio kakav je on smiješni čovječuljak sa zastavicom na reveru sakoa, koji ljutito sikće na ženu jer kasne na misu za Domovinu. Đorđe Balašević napisao je i snimio niz pjesama, "da prebrojiš ne bi mogo sve", u kojima se pojavljuju takvi karijeristi, partijci, štreberi, beskrupulozne ulizice i beskičmenjaci koji su u krajnje mutnim okolnostima stjecali titule i novac.
LJEPOTICA I KRETEN
Mene uvijek potrese valcer s jecavom steel gitarom Davora Rodika na početku ploče "Marim ja...", besprijekorna country pjesma "Čovjek za koga se udala Buba Erdeljan". Vjerujte mi, ja o country muzici znam sve. Da je "Čovjeka za koga se udala Buba Erdeljan" snimio George Jones ili Charlie Rich, pjesma bi se bez zaustavljanja mjesecima vrtjela u džuboksima svih zalogajnica od Rhode Islanda do Oregona. Svi bi šoferi i sve konobarice plakali slušajući pjevača koji se ispovijeda kako je bio zaljubljen u ljepoticu, a ona se udala za kretena.
Kad pjevač mnogo godina kasnije, na veselju pod šatorom u Palanci, shvati kakav je kreten oženio njegovu ljubav, kakav sramotni pijanac i razvratnik ljubi ženu za kojom je on čeznuo, to je tako beznadno žalosno da morate plakati i zbog pjevača, i zbog glupe Bube Erdeljan, pa i zbog sebe samih naposljetku. Jer i vi trpite zbog takvih. Čovjek za koga se udala Buba Erdeljan, znate ga, to je nekakav smutljivac, predsjednik Gospodarske komore, kandidat vladajuće stranke, hadezeovac, naprednjak ili nekakav Dodikov potrčko.
Muškarce kakvi vladaju našim državama Đorđe Balašević bez greške je opisivao u samo nekoliko stihova. Slušate i ne vjerujete, jedva je srednju školu završio, a bio je jedan od najvećih pjesnika našeg jezika. I ne možete se ne upitati: Isuse, kakav bi to genij bio da je završio ekonomiju u Banja Luci? 😉
