Božica Jelušić, tekst za portal tacno.net
Otišla je Mira Furlan.
Koja beskrajna nepravda i tuga.
Imala je sve što su njeni oponenti i kvaritelji života željeli: pojavu, talenat, personalitet, kemiju, moć transformacije, hrabrost, lucidnost, osjetljivost, energiju, uvjerljivost, karizmu.
To su znali čak i oni, kojima je njena sjena bila nepodnošljiva, a “umjetnost srca” nedohvatna. Sve su učinili da je smanje na svoju mjeru i život joj učine nepodnošljivim. Njene su darove gazili blatnim cokulama, rutavom psovkom letjeli na njenu čistu i pravednu riječ. Podarili su joj izgnanstvo, nadajući se da će u njen format i njenu sliku zasjesti preko noći. Bijeda čaršije, zla, primitivna, iskešena, gola i odvratna, hvatala se okrajka njene pelerine, tamo, daleko, kamo se odlučila skloniti.
Naravno, ona od njih nije željela ništa. Samo mir, koji je morala životom platiti. Samo miris i spokoj tamarica, koji rastu dugo i visoko, i s čijega se vrha ništa pozemljarsko i sitno ne vidi i ne nazire.
Miruj u miru, mirtom milovana.
Za bolji svijet si sada odabrana.
