Piše: Ivo Anić, tekst za portal tacno.net
Da nismo ozbiljna država naučili su nas ljudi koji nas vode ovih trideset godina. Ljudi koji nisu u stanju da se stide pred sobom, svojim ogledalom, a kamo li pred nama, ljudima čijim sudbinama upravljaju. Trutovi su to raznorazni, a znamo svi jako dobro što je trut i na koncu što od njega možemo očekivati. Trut koji je dobro sakriven novim korupcijskim aferama pao u zaborav. Kao i sva njegova i državna nesposobnost
Ozbiljnost jedne države ogleda se u njenoj organiziranosti prilikom vanrednih situacija. Brige i nedaće trebale bi nas voditi u akciju, a ne u depresiju, i na tu temu osvrnuo se veliki Pitagora, dodavši još i kako država koja ne može kontrolirati krize – nije ozbiljna država. Da nismo ozbiljna država naučili su nas ljudi koji nas vode ovih trideset godina. Ljudi koji nisu u stanju da se stide pred sobom, svojim ogledalom, a kamo li pred nama. Ljudima čijim sudbinama upravljaju i sam karakter te i takve države na koncu, a povijest je to pokazala, postat će i njena konačna sudbina.
Mi smo ono što neprestano činimo, a stihija, improvizacija, potpuno nesnalaženje i prebacivanje odgovornosti, ono je što ti ljudi čine kod kriznih situacija. Nije dovoljno samo žurno stići na mjesto nesreće i pokazati empatiju. Ozbiljni ljudi, ljudi koji imaju odgovornost vodstva, kada tako već tako žudno žele da vode, istu tu odgovornost dužni su organizirati.
Ljude kojima se upravlja naime ne žalosti samo njihova nesreća, već želja odgovornih da im pomognu dok istovremeno – ne znaju kako.
Kada toliko ljudi, na tolikom prostoru treba pomoć, tada govorimo o katastrofi. Istoj onoj katastrofi koja je proglašena toliko kasno da je naprosto neshvatljivo. Žalosna država i njeno rukovodstvo umjesto da jasno i argumentirano, grade upravo na katastrofi, ona ili bolje rečeno oni, grade o sebi sliku i dojam kako je sve pod kontrolom. Od kada je katastrofe, drže se govori ljudima iz kojih oni ne mogu jasno razabrati gotovo ništa. Na potresom razorenom području Petrinje, Gline i Siska, potpuno je bila jasna i vidljiva nekoordinacija tijela države koja su zakazala. Najbolji primjer tome bila je izjava ministra Horvata koji na pitanje novinara ne zna odgovoriti postoji li Stožer koji koordinira akcije na terenu. Kako vidimo, a po izjavama odgovornih potpuno je relevantno, na terenu smo imali, i imamo još, koordinantne grupe koje da se razumijemo kao prvo nemaju uporište u zakonu.
Nakon izjava gospodina Truta, kojem ću namjerno istaknuti samo prezime, jasno je i pticama na grani kako čovjek o ničemu ne zna ništa, o ničemu zapravo ne vlada, a najmanje situacijom. Dakle čovjek koji je čelnik Civilne zaštite, čovjek koji bi trebao rukovoditi kompletnom akcijom, znati točno gdje su mu ljudi, pa čak i volonteri razmješteni, ne može vam dati niti spisak ljudi na terenu, i da stvar bude luđa, čovjek ne zna da mu je urušen krov u vojarni u Petrinji u kojoj su smješteni civili.
I tako već mjesec dana od katastrofe.
„Stožer“ bez uporišta u zakonu, oslanja se tako na čovjeka prezimenom Trut. Čovjeka koji je prespavao zadnjih trideset godina u Civilnoj zaštiti, za koju ću vam iz prve ruke kazati što je i čime raspolaže. Kod katastrofalnog požara na Hvaru raspoređen sam u tu i takvu Civilnu zaštitu, kod sličnog zapovjednika Truta, čovjeka koji dva dana nije znao našu lokaciju, gdje se nalazimo, i što gasimo. Kao ni činjenicu da smo na brdu, okruženi požarom, gladni, žedni, bez osnovnih sredstava gašenja. Na svaki konkretan podatak ti ljudi nemaju odgovor.
U svakoj katastrofi prvo se spašavaju životi, a tada ide sve ostalo. Vlada i čelni joj ministri, nisu šefovi Crvenom križu, koji je neovisna organizacija, a ministri uglavnom svojataju tu službu, dok im volonteri na terenu praktički zamjenjuju njihove službe, nad kojima imaju ingerenciju. Najbolji dokaz tome jest kako ste hranu i topli obrok na potresom razorenom području Banovine, mogli naći jedino i isključivo – kod volontera. Ljudi koji su kuhali danonoćno u svom aranžmanu bez potpore još jednog slavnog ministra, a Medved se zove, koji ne zna da u svojim vojnim rezervama ima mobilnu kuhinju doniranu od vojske SAD-a koja je spremna u svakom trenutku prehraniti desetke tisuća ljudi. No znao je nakon mjesec dana prisvojiti njihove zasluge kada se ukazao Petrinji sa famoznom tvrtkom ‘Pleter’ koja je preuzela javnu kuhinju za tričavih 38 kuna po obroku koji će naplatiti državi.
Ljudi su danima čekali pomoć koja im treba, dok su im danonoćno dolazile stvari koje im uopće ne trebaju ili su sekundarne. Na toj činjenici vidimo još jednom nedostatak koordinacije u prikupljanju pomoći, za koju ministri optužuju Crveni križ, koji ponavljam, nije institucija nad kojom oni imaju ovlasti, već radi sukladno svojim statutima i hijerarhiji.
Drugim riječima, država bi trebala neovisno raditi uz tu organizaciju, pa čak paralelno na istim poslovima. Naši mudrijaši, nazovimo ih trutovima, nisu napravili čak ni sabirni centar, iz kojeg bi kretala potrebna roba, već ministar kaže u tjednu iza potresa – kako za to postoje organizirani volonteri.
Organizirani volonter, samo da napomenem da me se krivo ne shvati, čovjek je dobre volje, ali nije čovjek koji se u bilo čemu treba ili mora organizirati. U ovom slučaju nesnalaženja, radi se o čistom i pukom iskorištavanju ljudi koji su spremni na volontiranje i to jasno treba kazati.
Ljude sa dobrim namjerama, ma koliko oni bili sposobni za samoorganizaciju, ipak treba koordinirati. Usmjeriti. Dati im određene zadatke i prioritete. Oni koji bi to trebali, naime, nemaju pojma uopće koliko i gdje, na kojim projektima ima uopće tih ljudi i te podatke, iznošene na obraćanjima javnosti gospodina Truta mi nismo do dana današnjeg transparentno dobili.
Koordinacija tolikog broja ljudi je prioritet, kao i popis istih, i to je vjerovali vi meni ili ne, najbolje upravo preko Crvenog križa čija mreža volontera funkcionira na takvom principu. Takav upit, a provjerio sam, od strane naših trutova, Crveni križ Hrvatske nije zaprimio.
Oprema MORH-a ima kako smo kazali kuhinjske module, jedan je vrijedan 1.315 000 USD-a, no niti ministar obrane Tomo Medved, niti famozni mister Trut, nemaju pojma gdje se on nalazi dok su volonteri, kuhari, danonoćno kuhali pod šatorima koji nemaju niti adekvatno grijanje, tzv. Poljskim kuhinjama.
Stožera nema, pa tako niti visokorangiranih ljudi, visokostručnih i osposobljenih. Gubila se silna energija, rad volontera, ali i ono najvažnije, gubila se vjera u institucije, što je na koncu dovelo do depresije, i odlaska volontera sa terena. Robne zalihe, šatori sa krutim gorivima, sve to posjeduje MORH i za to bi resorni ministar mogao znati. No on osim lijepih riječi i samohvale, o ničemu konkretnom i nakon mjesec iza potresa– nema pojma.
Mobilizacija volontera, mobilizacija ljudstva, aktivacija resursa koje zakon dopušta, sve je to izostalo, dok su se problemi na terenu samo gomilali. I što je najžalosnije, kao što nas je naučila Covid kriza sa još jednim famoznim Stožerom, nije se tražila pomoć stručnih ljudi koji su prošli i migrantske i poplavne krize u Gunji.
Ozbiljnost jedne države ogleda se u njenoj organiziranosti prilikom vanrednih situacija. Brige bi nas trebale voditi u akciju, a ne u depresiju, na tu temu osvrnuo se veliki Pitagora, dodavši još i kako država koja ne može kontrolirati krize – nije ozbiljna država. Da nismo ozbiljna država vidimo po načinu kako ljudi žive na tim područjima, kako im se ‘obnovilo’ kuće iza rata i ono najvažnije, kako je Petrinja pala u zaborav novim koruptivnim aferama.
Da se spinovima sakriju svi ti silni propusti. I mediji poslovično nasjednu na novu aferu koja prekrije staru, kudikamo ozbiljniju.
Da nismo ozbiljna država naučili su nas ljudi koji nas vode ovih trideset godina. Ljudi koji nisu u stanju da se stide pred sobom, svojim ogledalom, a kamo li pred nama, ljudima čijim sudbinama upravljaju. Trutovi su to raznorazni, a znamo svi jako dobro što je trut i na koncu što od njega možemo očekivati. Trut koji je dobro sakriven novim korupcijskim aferama pao u zaborav. Kao i sva njegova i državna nesposobnost.
I to je upravo ono što je naglasio veliki mislilac i otac suvremene matematike.
Država koja nema ozbiljnost u krizi, država je koja nema budućnost. Kakvu ima država koja novim aferama gasi stare?
