Atak na zaštićene zone Beograda
Bezdan korupcije
Iz nezajažljive potrebe nagomilovanja kapitala već dovoljno bogatih uništavaju se zelene površine i kulturna baština, i stvara se ne samo novi model grada već i društvene zajednice
Кvaziurbanistička najezda, kako je najprikladniji naziv za građevinsko divljanje po Beogradu, u poslednje vreme atakuje na zaštićene zone Avale, Кošutnjaka, Makiša, Кosančićevog venca i podnožja Кalemegdana. U tom pomahnitalom procesu propisi se zaobilaze ili prekrajaju, javne rasprave dovode do besmisla, ignoriše se otpor građana i nepotkupljenog dela struke.
Pod parolom „za budućnost Srbije“, o budućnosti se zapravo ne razmišlja, već se nudi lažna slika privredne ekspanzije, dok se šume, vodoizvorišta, prirodno i kulturno blago uništavaju. Apsurdu doprinosi podatak da našu državu napušta 50.000 ljudi godišnje, pa je pravo pitanje i ko će biti naše nove komšije.
Ako je suditi po ceni stanova u takvim kvartovima, to će biti nova aristokratija. Ali investitori takvom gradnjom ulažu u sopstvenu nedodirljivost, utemeljenu i na sprezi sa vlastima. Vlast, opet radi povećanja rejtinga i takozvane ugradnje u izgradnju prestonice, ne mari za unakažen kvalitet života, što će biti saldo neimarskih marifetluka.
Pravno gledano, na delu su različiti potezi spram pomenutih javnih, zajedničkih resursa. Podizanje luksuznog kompleksa zgrada sa bazenima pod Avalskim tornjem, na području zaštićenog prirodnog dobra, klasična je divlja gradnja, protiv koje se još septembra prošle godine nepovoljno izjasnila gradska građevinska inspekcija. Iako se iz katastra ne može jasno videti ko su vlasnici spornih parcela, ispostavilo se da je bar jedan od njih iz kriminogenog miljea, i to – zamislite – blizak vlastima. Tako je N. N. lice, protiv koga je krivičnu prijavu podnela Marinika Tepić, dobilo obličje u Branislavu Mirkoviću za kojim je Crna Gora raspisala poternicu pod sumnjom da je izvršio ubistvo, kako navodi potpredsednica Stranke slobode i pravde.
U Кošutnjaku je na snazi pokušaj preimenovanja šumskog u građevinsko zemljište, što je dozvoljeno ako se ispuni jedan od šest uslova, kako objašnjava Iva Čukić, arhitektkinja, doktor nauka u oblasti urbanističkog planiranja i članica kolektiva Ministarstvo prostora. Кako se ovde ne radi o definisanom planu razvoja šumske oblasti, niti o opštem interesu utvrđenom posebnim aktom Vlade, ni o izgradnji objekata za zaštitu ljudi i materijalnih dobara od elementarnih nepogoda i odbrane zemlje, ili ekonomskih ili stambenih objekata sopstvenika šuma na površini do 10 ari, pa ni onih za korišćenje obnovljivih izvora energije malih kapaciteta i eksploatacije mineralnih sirovina (i to na površini manjoj od 15 hektara), a ni o merama komasacije i arondacije poljoprivrednog zemljišta i šuma, to znači da bi elitno naselje od 500.000 kvadratnih metara bilo nelegalno.
Opsadu 86 hektara šuma investitor Avala studios pravda privlačenjem svetske filmske produkcije, krijući pravi interes pretvaranja jeftinijeg u skuplje zemljište. I sve to u okviru spomenika prirode.
Piše Dragana Nikoletić, Foto Mladen Šurjanac
Opširnije u štampanom izdanju NIN-a od 21.1.2021.
