Piše: Boris Dežulović, kolumna za tjednik ''Novosti'', 4.12.2020.
Najprije je Policijska uprava vukovarsko-srijemska dobila dojavu o kršenju novih Vladinih mjera o suzbijanju pandemije Covida-19. Bila je to prva takva prijava u cijeloj državi, zabilježena jedva pola sata nakon što su mjere službeno stupile na snagu: trideset pet minuta poslije ponoći, u prvim dakle minutama 28. studenoga.
Onda su policajci izašli na teren i u ugostiteljskom objektu Pub Vukovarsko zatekli više osoba u konzumaciji jela i pića, te narušavanju javnog reda i mira. Dvojica pripitih muškaraca – jedan šezdesetjednogodišnjak i jedan četrdesetogodišnjak – prvo su drsko odbila legitimiranje i verbalno napala policajce, vrijeđajući ih, psujući im majku četničku i otvoreno prijeteći, a potom i pružila otpor pri privođenju, zbog čega je pozvana interventna policija. Uz upotrebu fizičke sile privedeni su u policijsku postaju, gdje je stariji muškarac razbio staklo na vratima prostorije u kojoj su izgrednici saslušani, ozlijedivši tom prilikom ruku.
Onda se saznalo da su dvojica nasilnih muškaraca – iako su zbog oštećenja državne imovine, prijetnji i sprječavanja službene osobe u obavljanju radnji po policijskom protokolu trebala biti uhapšena, predana pritvorskom nadzorniku i ispitana pred državnim odvjetništvom, te eventualno zadržana u pritvoru zbog ponavljanja djela, utjecaja na svjedoke ili bijega – iznenada puštena kućama.
Onda se saznalo da je mlađi muškarac, onaj koji se fizički suprotstavio policiji, zapravo ravnatelj Memorijalnog centra Domovinskog rata u Vukovaru Krunoslav Šeremet, bivši djelatnik Sigurnosno-obavještajne agencije, a stariji – onaj koji je razbio vrata u vukovarskoj policijskoj stanici – ni manje ni više nego Stjepan Sučić, državni tajnik u Ministarstvu branitelja.
Onda se saznalo da je te večeri u prostorije vukovarske policije došao nepoznati djelatnik Sigurnosno-obavještajne agencije, gdje se zadržao u obilasku prostorija i kratkom razgovoru s policajcima, nakon čega je bivšeg kolegu Šeremeta i gospodina državnog tajnika Sučića automobilom odveo kući.
Onda se saznalo da je glasnogovornik Policijske uprave vukovarsko-srijemske Dragoslav Živković za Hinu izjavio kako su "policijski djelatnici posao obavili u skladu sa zakonskim ovlastima" i kako "nikakvih pokušaja utjecaja sa strane nije bilo".
Onda se saznalo da državni tajnik Stjepan Sučić, umirovljeni brigadir Hrvatske vojske, rođeni Vukovarac i dva puta ranjavani vukovarski branitelj, ratni zapovjednik 2. bojne 204. brigade HV-a i nositelj nekoliko visokih državnih odlikovanja, zapravo i nije bio toliko neugodan, a policija je službeno objavila kako ona vrata u vukovarskoj policijskoj stanici nije razbio namjerno, već je bila riječ o nesretnom slučaju.
Onda se saznalo da je državni tajnik Stjepan Sučić, besprijekorni i čestiti hrvatski oficir, savjesni političar i predani predsjednik Vladinog Povjerenstva za nestale u Domovinskom ratu, "svjestan odgovorne dužnosti koju obnaša i ne želeći biti opterećenje Vladi Republike", iz moralnih razloga podnio neopozivu ostavku, poručujući kako "sve svoje stručno znanje i iskustvo stavlja na raspolaganje Ministarstvu hrvatskih branitelja".
Onda se saznalo da Sučićev šef, ministar branitelja Tomo Medved, smatra kako "upravo svjedočimo odgovornom ponašanju državnog tajnika Stjepana Sučića".
Onda se saznalo da je predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću "žao zbog svega, posebice jer je riječ o čovjeku, hrvatskom branitelju i zapovjedniku gardijske brigade izrazito angažiranom na rješavanju pitanja nestalih osoba i s ogromnim povjerenjem udruga i predstavnika obitelji onih koji još uvijek tragaju za najmilijima".
U svega par dana, ukratko, bahati divljak koji je u vukovarskom kafiću pijan razbijao čaše, svađao se s policajcima, vrijeđao ih i otvoreno im prijetio, te prilikom privođenja razbio vrata u policijskoj stanici, kao u najljepšoj bajci transformirao se u rijetko odgovornog političara, moralnu vertikalu i posljednju nadu nesretnika koji još uvijek tragaju za najmilijima, heroja koji se, eto, i u miru nesebično žrtvovao za svoju Vladu, narod i Republiku Hrvatsku.
U trenutku pisanja ovih redaka nemamo novih saznanja, a kako će zbog periodične prirode tjednika Novosti tekst biti objavljen tek za nekoliko dana, slobodni smo znanstvenim metodama predvidjeti i rekonstruirati daljnji onaj, kako se zove, tijek događaja.
Već sutradan, u četvrtak, ako su naše projekcije točne, državni tajnik u ostavci, vukovarski branitelj i heroj Domovinskog rata gospodin Stjepan Sučić bit će odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom, za "pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili iznimnim okolnostima u miru".
Onda će u petak ministar unutarnjih poslova Davor Božinović pokrenuti stegovni postupak protiv policajaca koji su u "iznimnim okolnostima u miru" neovlašteno priveli gospodina Stjepana Sučića, protiv njegove volje ga zadržali u prostorijama vukovarske policijske postaje, te primijenili nepotrebnu i prekomjernu silu mučeći gospodina Sučića osobito okrutnom metodom, takozvanom "arapskom promajom", tjerajući ga živog kroz prolaz između dvije prostorije zatvoren drveno-staklenom pregradom, takozvanim "vratima".
Onda će u subotu glasnogovornik Policijske uprave vukovarsko-srijemske Dragoslav Živković objaviti kako je zbog napada na službenu osobu i visokog državnog dužnosnika podignuta kaznena prijava protiv više lica iz prodajnog salona neimenovane tvornice prozora i vrata u Vukovaru.
Čuli smo, eto, i prije za te stvari, svašta se događa u tim tajanstvenim i jezovitim kućama s natpisom "Policijska postaja". Slušali smo nebrojeno puta kako nesretnici otamo izlaze brutalno pretučeni, s masnicama, hematomima, frakturama lubanje, slomljenim rebrima i unutarnjim krvarenjem – evo samo oni migranti ovoga ljeta, na primjer – a policija onda službeno objasni kako su se sami ozlijedili: znate već, svakome se dogodi, privede ga policija, a on se posklizne na koru banane. I gdje će, nego na radijator. Policajac onda vikne, "pazite, gospodine, kora od banane!" i požrtvovno skoči da baci koru kroz prozor, ali ovaj, jasno, ne razumije hrvatski, pa opet nogom na nju. Dok stigne službeni prevoditelj i sudski tumač za arapski, ovaj padne već sedamnaest puta. Na kraju smjene, da skratim, zovu majstora da promijeni radijator.
Otkud, međutim, kora od banane u hodniku policijske postaje? Eh, otkud. Možda je onaj priveden baš zbog protuzakonitog odlaganja otpadaka tropskog voća u službene prostorije Policijske uprave? Otkud, najzad, bilo što u hodniku policijske postaje? Ako ćemo tako, otkud tamo usred ljeta radijator?
Čuli smo, rekoh, i prije za taj parapsihološki fenomen, ali sada prvi put svjedočimo suprotnoj pojavi: privedeni je zaista pijan divljao po policijskoj stanici i ozlijedio se rukom razbivši staklena vrata, a policija kasnije objasnila da je vrata razbio slučajno. Po prilici, koliko sam uspio shvatiti, policajac se poskliznuo na koru od banane, gospodin Sučić onda podviknuo, "pazite, gospodine policajče, kora od banane!", pa požrtvovno skočio da baci koru i otvorio prozor, a promaja onda zalupila staklenim vratima i teško ranila našeg junaka. I tako sedamnaest puta. Na kraju smjene, da skratim, zvali majstora da promijeni vrata.
A gospodin državni tajnik, veliki čovjek velikog srca – to ste valjda dosad shvatili – podnio onda ostavku da nesretni i nespretni policajac ne bi bio optužen za napad na službenu osobu.
Otkud, međutim, vrata u policijskoj postaji? Eh, otkud. Lani zbog sigurnosti građana skinuli radijatore, pa ove godine stavili vrata da se ne smrzavaju.
