Ante Tomić, kolumna za ''Slobodnu Dalmaciju''
"Znaš li ti tko sam ja?" upitao je navodno policajce koji su ga došli privesti državni tajnik u Ministarstvu branitelja i, ako mene pitate, već je to dovoljno da ostane bez posla.
"Znaš li ti tko sam ja?" druga je najiritantnija, najnepristojnija rečenica u našem jeziku. Prva je, naravno, "Jesam li ti rekao?".
Nema ništa gore nego kad se izvrnete na guzicu ljuljajući se na stolici, ili se zviznete nunčakama u potiljak, ili spržite obrve i trepavice paleći cigaretu na plinskom štednjaku, a vaša supruga, mama, tata ili netko treći vas sa širokim samodopadnim osmijehom zločesto podsjeti: "Jesam li ti rekao?"
Nakon ovoga je sve dopušteno. Što god opsujete onome tko vam reče: "Jesam li ti rekao?", malo ste mu opsovali.
MA KAD VAM KAŽEM
Odmah zatim ide nesnosno oholo: "Znaš li ti tko sam ja?" Sabor bi trebao donijeti posebni zakon da na teritoriju Republike Hrvatske samo Mišo Kovač smije reći: "Znaš li ti tko sam ja?", a svi drugi da moraju platiti kaznu, ovisno o okolnostima, između pedeset i stotinu hiljada kuna. Najvišim iznosom kažnjavalo bi se kad netko "Znaš li ti tko sam ja?" reče zlokobnim, prijetećim tonom, da bi sugovornika uplašio svojim položajem i vezama.
Upravo je ovo bio slučaj u Vukovaru, u noći s petka na subotu, kad su policajci došli upozoriti državnog tajnika Stjepana Sučića da je zbog širenja epidemije koronavirusa u dvanaest sati stupila na snagu zabrana rada ugostiteljskih lokala, a Sučić se na njih pijano otresao kako oni zacijelo ne znaju s kime imaju posla jer da znaju, ne bi mu, majci, prilazili.
Odvratno je groziti se nevoljnim policijskim službenicima, koji vjerojatno zarađuju tri puta manje od državnog tajnika, a specijalno je odvratno da je državni tajnik i nekakav hrvatski branitelj, da on u svakoj prilici ponosno naglašava kako je jednom žrtvovao život i zdravlje za našu slobodu i dostojanstvo i hrvatsku državu koju smo hiljadu godina sanjali.
Ako je sloboda i dostojanstvo i hrvatska država koju smo hiljadu godina sanjali da policajci u gostionici iza ponoći moraju paziti da ne uvrijede pijanu budalu na visokom položaju, po čemu se to točno razlikuje od ropstva i poniženja pod tuđinskom čizmom?
Dobro, Stjepan Sučić je dao ostavku. Pokajao se, skrušeno ispričao, on više nije državni tajnik u Ministarstvu branitelja pa se vukovarska epizoda u noći s petka na subotu općenito smatra zaključenom. O tome se više ne treba govoriti ni pisati.
Ali, vidite, ponešto je ostalo mutno i valja razbistriti. Za početak, policija očito nije žurila informirati javnost. Prvi je glas o Sučićevim nestašlucima, pod jedan, kasnio nekoliko sati. Pod dva, bio je neslužben, novinari su sve doznali mimo glasnogovorničke službe.
Kao da su policajci zbilja bili prestravljeni da će izgubiti posao ako jave da im je državni tajnik prijetio, psovao im četničku mater i razbio vrata u postaji.
Zatim, Sučićev je šef, ministar branitelja Tomo Medved nedopustivo dugo bio oprezan, rezerviran. Izbjegavao je osuditi suradnika čak i nakon što je policijski izvještaj dosta jasno opisao što se dogodilo u gostionici. Napominjao je kako je tu još "puno nepoznanica" premda zapravo nije naveo ni jednu.
Dosta je neobično, složit ćemo se, da jedan hrvatski ministar sumnja u čestitost i profesionalnost hrvatskih policajaca.
Što je još trebalo napraviti da bi se Tomo Medved uvjerio kako je njegov bliski suradnik nalio čuturu pa napravio svinjariju? Zar je trebalo slati forenzičku ekipu u gostionicu da uzme otiske prsiju s čaša pelinkovca i boca Vukovarskog piva? Pregledavati snimke nadzornih kamera?
A RIJEČKI SLUČAJ JE...
Ili možda provjeriti da se državni tajnik nije i pomokrio po policajcima, pa izuzeti biološke tragove i poslati ih u laboratorij, da se sto posto utvrdi da se DNK u mokraći poklapa s tajnikovim DNK?
Napokon, upravo u subotu kad smo doznali za epizodu iz vukovarske gostionice, jedan je riječki trgovac napisao na društvenoj mreži kako je prekršajno kažnjen s više od trideset hiljada kuna jer ga je inspektor u pustom dućanu, potkraj radnog vremena, s druge strane pregrade od pleksiglasa, zatekao bez zaštitne maske.
Ostavka Stjepana Sučića, podsjetio bih, samo je moralni čin za ružni ispad na javnom mjestu. Zakon ovdje još nije namiren.
I bivši državni tajnik i njegova pijana ekipa za kršenje epidemioloških mjera dodatno bi morali biti novčano kažnjeni, a ako bismo ih uspoređivali s riječkim nesretnikom, to, brat bratu, ne bi smjelo biti manje od pedeset hiljada.
