Piše: Davor Krile, tekst za ''Slobodnu Dalmaciju'', 17.11.2020.
Umro je Tomislav Merčep, ratni moloh, od hrvatskog sudstva pravomoćno osuđeni ratni zločinac i čovječuljak zlokobnog pogleda koji je o sebi uglavnom govorio u trećem licu.
Rat je učinio da u svojim očima naglo poraste, a dugo su ga štitili i politički pokrovitelji, pa je odoru, nominalno braneći Hrvatsku, kaljao strahom, krvlju, pljačkom i patnjama nevinih, uključujući i živote malodobne djece.
Već na početku rata samoprozvao se vukovarskim Napoleonom. Kao novopečeni član HDZ-a, 1990. godine postavljen je za sekretara narodne obrane toga grada, ali se umjesto pripremama za agresiju prilično brzo posvetio unosnijim zadaćama i okružio ratnim šljamom.
Merčepovi ljudi dovode se u vezu s pljačkama, reketarenjem i ubojstvima nekoliko desetaka uglednih vukovarskih Srba prije samog početka ratnih zbivanja.
Nakon vijesti o nasilnim saslušanjima u policijskom podrumu i tajanstvenim nestancima ljudi, uhićuju ga i tjeraju u Zagreb previše kasno, samo tjedan dana prije općeg srpskog napada na Vukovar. Uskoro je imenovan savjetnikom ministra unutarnjih poslova i dodjeljuje mu se dvoetažni stan na Jarunu iz kojega povremeno odlazi na nova ratišta.
Merčep je bio ratni zapovjednik koji je južnoameričke priče o eskadronima smrti, najsvirepijim mučenjima, pljačkama i jezivim nestancima ljudi brzopotezno implementirao u hrvatsku ratnu stvarnost, sve vrijeme noseći odoru hrvatske policije.
U jesen 1991. osnovao je pričuvnu postrojbu MUP-a i stacionirao je u Pakračkoj Poljani, gdje su on i skupina profitera i psihopata nekadašnji Društveni dom pretvorili u improvizirani zatvor.
Nezakonito su privodili srpske civile s područja Pakraca, Kutine, Daruvara i Zagreba, ali i manji broj Hrvata, te ih ondje nakon pljačke ispitivali uz najbrutalnija mučenja elektrošokovima, zarezivanjem, soljenjem rana, guranjem kabela u anus... Zarobljenike su mučili i na Zagrebačkom velesajmu, gdje su jedan paviljon pretvorili u svoj sabirni centar.
Na induktorski telefon spajali su čak i vladina povjerenika za Pakrac, a nije im bio problem likvidirati ni vlastite suborce, ako bi posumnjali u njihovu lojalnost. Na sudu je dokazano da su Merčepove postrojbe nezakonito uhapsile 52 osobe, od čega ih je preživjelo samo šest.
Svakako najpoznatiji zločin merčepovaca je jezivo smaknuće čitave obitelji Zec u Zagrebu. Osmoga prosinca 1991. Merčepovi su ljudi najprije pred kućom ubili imućnog zagrebačkog mesara srpske nacionalnosti Mihajla Zeca, da bi iste te noći njegovu suprugu i 12-godišnju kćer Aleksandru odveli u šumu na Sljemenu i hladno ih likvidirali metkom u glavu.
Za ubojstvo djevojčice Aleksandre Zec i njezinih roditelja pred hrvatskim pravosuđem nitko nije odgovarao, makar su Merčepovi suradnici pred istražnim sucem bili priznali ova ubojstva, ali je naknadno utvrđeno da nisu bili prisutni i njihovi odvjetnici, pa su optužbe odbačene, a oni oslobođeni.
Tomislav Merčep je zaštitu HDZ-a i Franje Tuđmana uživao sve do jeseni 1995., do kad je bio saborski zastupnik ove stranke i savjetnik ministra policije. Politički pad doživio je na Trećem Saboru HDZ-a, nakon Oluje, kad ga je Tuđman s govornice optužio za stvaranje tajne terorističke organizacije, te se Merčep odmetnuo i osnovao Hrvatsku pučku stranku.
Iako mu se već godinama sudilo za ratne zločine, to bivšoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović u veljači 2015. nije nimalo smetalo da Merčepa kao počasnog gosta pozove na svoju predsjedničku inauguraciju.
"Znao je da njegovi podređeni muče, pljačkaju i ubijaju u Pakračkoj Poljani i nije poduzeo nikakve mjere da ih u tome spriječi, čime im je dao prešutno odobrenje da to čine", zaključio je predsjednik sudskog vijeća Zdravko Majerović, čitajući prvostupanjsku presudu Tomislavu Merčepu u svibnju 2016.
Merčep je za zločine u Pakračkoj Poljani najprije osuđen na 5 i pol godina zatvora, da bi odlukom Vrhovnog suda konačna presuda bila preinačena u kaznu od 7 godina koju je, zbog pogoršanog zdravstvenog stanja, uglavnom odležavao u bazenima Krapinskih toplica.
Hrvatska pravda je bila nježna prema Merčepu, usprkos okrutnosti koju su njegovi ljudi prakticirali na ženama i djeci, te slabijima i nezaštićenijima, i to uglavnom u ratnoj pozadini.
Ovaj dijabolični lik iz povijesti Domovinskog rata sad je pred nebeskim sucem.
