Prenosimo sa portala Index.hr
NIKOLA LAPČIĆ, kninski stolar koji je medijsku slavu stekao po postavljanju navodno besplatnih vrata u stan Josipe Rimac, bivše kninske gradonačelnice i donedavne državne tajnice u Ministarstvu uprave, u razgovoru za Index negira gotovo sve što je proteklih dana curilo u medije iz istrage protiv Rimac i suradnika. Rimac je, prema onome što smo mogli pročitati, koristila utjecaj da bi Lapčiću ishodila poticaje od Ministarstva gospodarstva, dok joj je on, s druge strane, radove u kući naplaćivao ispod cijene.
NIKOLA LAPČIĆ, kninski stolar koji je medijsku slavu stekao po postavljanju navodno besplatnih vrata u stan Josipe Rimac, bivše kninske gradonačelnice i donedavne državne tajnice u Ministarstvu uprave, u razgovoru za Index negira gotovo sve što je proteklih dana curilo u medije iz istrage protiv Rimac i suradnika. Rimac je, prema onome što smo mogli pročitati, koristila utjecaj da bi Lapčiću ishodila poticaje od Ministarstva gospodarstva, dok joj je on, s druge strane, radove u kući naplaćivao ispod cijene.
Stoga smo razgovor i počeli s pitanjem hoće li vratiti državi poticaje:
- Mi smo poticaj dobili, stroj kupili, ispoštovali sve na vrijeme i stroj je kod nas u pogonu, radi, nikakav problem što se toga tiče mi nemamo i ne vidimo. Više je to, mislim, neka fama dignuta na osnovu ovih ostalih priča i bukvalno ne razumijem čemu se toliko nas upetljava u to. Ali šta možemo tu?
Dobro, vi ste radili kod Josipe Rimac, je li tako?
- Uredno radili, uredno svoje poslove naplatili, uredno imamo račune za to šta smo radili, kad smo radili i nikakve probleme tu nemam. Znate kakav je grad Knin – čet'ri hiljade stanovnika, jedini smo u toj branši, šta god vi želite napraviti od namještaja, vi morate doći kod nas ili otići u Šibenik, Split ili Zadar.
Jeste li joj postavili besplatna vrata?
- Vrata su postavljena, jedan dio namještaja je postavljen, a jedan dio namještaja je još u radioni i imaju tu i cijene i avans koji je gospođa dala i sve.
A jesu ijedna bila besplatna?
- Nažalost, nisu nijedna, svaka su bila po 3100 kuna. To gospoda će imati u papirima šta su ih uzeli.
Jesu njoj bila besplatna?
- Nisu njoj bila besplatna, uredno su plaćena, sigurno.
Je li istina da vam je rekla da bi htjela besplatna vrata?
- Ne, ne, i to će se vidjeti u porukama gdje su joj čak bila skupa vrata, požalila se da su joj skupa vrata i gdje sam ja rekao – šta, je l' hoćeš da ti radim besplatna vrata? Ako hoćeš vrata od 1500 kuna, imam od 1500 kuna i to se čuje. Ma mislim, vjerujte mi, postoje stručnjaci koji će utvrditi cijene i vidjeti kakva su vrata napravljena i koliko ona vrijede. Nemamo mi mogućnost radit džabe. Nama ni u kući nije sve završeno, a kamoli da radimo Josipi Rimac džabe.
Kako komentirate snimke razgovora u kojima se spominju besplatna vrata i ostalo?
- Pa vidjet ćete, ako su razgovori snimani, onda će se čuti i dogovor o cijenama. Mi smo odradili vrata, ne poričemo, vrata su na objektu, ona su vidljiva, ništa se tu ne poriče. Ista stvar što se tiče namještaja, to se vidi i u porukama na mobitelu. Dapače, mi jesmo radili i nemamo nikakav problem s tim.
Je li vam pomagala kod dobivanja poticaja?
- Slušajte jednu stvar: znači, dokumentacija za poticaje je uredno predana, a u Ministarstvu vjerojatno ima komisija koja radi, koja gleda papire. Ako smo mi bilo kakav papir krivotvorili ili ako je bilo koji papir protuzakonit, neka za to odgovaramo, ali ako je ta komisija odobrila nama poticaj i mi ga uredno ispoštovali, na vrijeme i sve, onda ne vidim razloga zašto mi treba pomagati netko oko poticaja. Reći ću vam samo jedno: na prvom poticaju, to je bilo, mislim, 2018., to je kao poticaj za područja nacionalnih manjina, na tom poticaju smo se javili samo mi i žena koja s Kosova ima pekaru, Albanci. Znači, ostali su novci koji nisu ni utrošeni, samo dvi firme se javile iz Knina.
Jeste li s Rimac ikad razgovarali o tome?
- Ma, vjerujte, sve što oni imaju, imaju na telefonu što se tiče bilo kakvih poticaja i poslova što su rađeni kod nje. Sve to ima na telefonu i u rokovniku. To ljudi imaju, službe su vidjele...
Dobro, jeste li ikad pričali s njom o tome?
- Ma, nikad nijedne riječi o tom nismo ni komentirali ni razgovarali. Ma mislim, spominju se priče neke koje nemaju veze, to vam uništava posao i život. Cijela obitelj živi od toga i mučimo se 15 godina da opstanemo... Ma, mislim, strašno neko stanje. Znate šta znači u Kninu opstat, nije to Zagreb, Split, veliki gradovi gdje možete puno radit i ima posla. Knin je grad s 4000 stanovnika, šta ćete vi tu imat posla? Najveća sirotinja i bijeda živi u Kninu.
Je li vam spomenula natječaj Ministarstva gospodarstva?
- Ma ne, mi smo natječaj pratili i poslali dokumentaciju. Vjerujem da će se Ministarstvo očitovati, dati dokumentaciju i svoje mišljenje. Sve je tu jasno i sve je u papirima. Najružnija je to slika na ovaj način na koji se to odvija. Ružna je to slika za nas male, kažem vam – nikad u životu nisam platio saobraćajni prekršaj, ni ja, ni braća ni ćaća. Onda znate kakav život živite i onda do čega dođete. Od 2003. uredno plaćaš porez i obveze, nikad nismo dobili opomenu od Porezne uprave. I onda ti sada dođe da zatvoriš sve i odeš ća iz ove države. Neugodno, nije lako biti povratnik u ovaj grad. Vratili smo se iz Srbije, tu nam je mjesto, tu nam je život, tu je sve što smo stekli, proživljavali smo svašta kao i ljudi koji su se doselili iz Bosne. To je jedno strašno stanje. Država je ljudima davala kuću i stan, ali od toga ne možete živjeti. Mi radimo u nekoj industrijskoj zoni, nas možda ima osam-devet obrtnika. Pola te zone je u travi i korovu. Neće nitko u ovaj grad da dođe i napravi objekt da bilo šta radi, iako je to u bescjenje. Ovdje možete kupit plac za euro kvadrat, ali šta? Šta će mu?
Je li bila korektna kod plaćanja?
- Žena je fer i korektna, svaki put je uredno platila svoje račune, to je sve vidljivo, ništa mi tu ne možemo sakrit. Računi postoje, papiri postoje, ne možemo mi napisat račun, a da nismo uzeli novce i da ih nismo predali na FINA-u i to. Sve je to uredno provedeno, vidi se račun kad je plaćen, vidi se na FINA-i kad su novci predani. Ništa ne možete sakriti, ne mogu ja danas napraviti račun za prije godinu dana, razumijete?
Šta ste radili za nju?
- Samo namještaj i sobna vrata. Svaka su 3100 kuna. Jesu ona malo kvalitetnija, nisu klasična od 1500. Na kraju krajeva, postoje stručnjaci koji će procijeniti taj posao, pa nek slobodno procijene.
Je li sve plaćeno od ovoga što ste napravili?
- Ima nešto što je gotovo, ali još nije montirano, to je još kod nas u radioni.
Šta?
- Dio namještaja, mislim, jedan ormar i jedna komoda i još neke police, ali to je sve kod nas u radioni. U principu, sve se to sad izdešavalo kad smo počeli montirati.
A od ovog što ste montirali, je li sve platila?
- Je, je, je, to je uredno plaćeno. Postoje novci za to i u papirima sve se vidi, cijena svake stavke, svakog artikla koji je napravljen koliko košta i ono što je u radioni isto se znaju točne cijene. Nema da se nešto skriva ili da nešto nije napravljeno.
Je li vam spominjala Horvata ili nekog iz politike? Je li vas poticala da uzmete poticaje?
- Ne, ne, ne... Ne znam 'ko je Horvat.
Pa ministar gospodarstva.
- A ovaj ministar, aha. Dobro, znam sad. Ma nikad, nikoga niti smo mi spominjali njoj niti je ona spominjala nama. Grad je mali, ona je tu dolazila vikendom, ja je vidim možda mjesečno jednom. Knin je grad od četiri-pet kafića u kojima bukvalno svi sjede – od gradonačelnika do najobičnijeg radnika, svak svakog zna.
Jeste li možda u nekoj stranci?
- Ma ne, ni'ko iz naše kuće, niti se bavimo politikom niti nas je to interesiralo. Bavimo se sa sobom, svojim poslovima, obitelji. Nas je deset u obitelji i svi smo u ovom poslu i svi ovisimo od toga.
Kako onda tumačite sve ovo?
- Pa znate kako, to je vrlo jednostavno: to se sve odigralo u trenutku kad smo mi to radili kod nje. Nismo mi ništa krili ni sakrivali, svak zna od naših radnika, ljudi, prijatelja, poznanika da smo joj radili, nemamo nikakvog razloga da to krijemo. Borimo se da opstanemo, da preživimo, da platiš mjesečne obaveze, da neki život možeš organizirati. Znate kakav je povratnički život u Kninu?
A je li ona živjela luksuzno?
- Pa ne znam šta bi vam reka. Ja poznam nju, poznam kuću koju je dobila od države. Vjerujte, ja imam kuću u gradu i živim u gradu s roditeljima i s bratom. Ja nikad tu kuću ne bi uzeo zato što znam kako je građena i kakva je. To što je ona nju malo uljepšala ili ušminkala, ne vidim tu... Znam joj muža koji tu radi na pumpi, mislim da toči gorivo, nemam predodžbe kako ona živi.
Radili ste joj po cijeloj kući?
- Nismo, nismo. Samo unutarnja vrata za jedan stan i kuhinju i ormar u sobi, komodu i mislim dva neka mala ormarića u kupaoni. I to je sve uredno u računima, papirima, ono što je rađeno žena je uredno plaćala i ne s malim cijenama. Je to malo kvalitetnije, ali zato je i cijena malo veća.
Koliko sve skupa?
- Pa možda negdje oko 65 tisuća kuna.
A dosad je koliko platila?
- Negdje mislim 23-24 tisuće kuna mislim da je vrata i ovo što je montirano.
Otkad poznajete Rimac?
- Pa već dugo, ne znam koliko godina. Još dok je bila gradonačelnica u Kninu.
