Prenosimo sa portala Index.hr
Piše: Gordan Duhaček
Premijer Andrej Plenković se u Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića pojavio u svom najboljem i u svom najgorem izdanju.
Piše: Gordan Duhaček
Premijer Andrej Plenković se u Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića pojavio u svom najboljem i u svom najgorem izdanju.
Plenković se prezentirao kao maher europskog nivoa, mudar tehnokratski menadžer pod čijom vladom svakog dana u svakom pogledu sve više napredujemo, čovjek koji tek u "drugom poluvremenu" može pokazati svoj puni premijerski potencijal, po mogućnosti bez bavljenja krizama poput Agrokora. Podsjetio je da je njegova vlada uspješno upravljala pandemijom koronavirusa, što je vješto povezao s predsjedanjem Europskom unijom, te ispucao nekoliko dobro zvučećih obećanja, poput 100 tisuća novih radnih mjesta.
Stankovićev napad činjenicama
No kada bi Stanković na taj narativ odgovorio vrlo egzaktnim činjenicama i pokazateljima - čestitke za dobru novinarsku pripremu - Plenković bi se gubio u floskulama i pokušavanju da objasni kako je crno bijelo, a bijelo crno, pri čemu je ispalio niz verbalnih bisera poput "raslo je dok je padalo", što je pojasnio ovako: "Pali smo za jedno mjesto na listi siromašnih, ali smo sad bogatiji." Bila je to Plenkovićeva reakcija na činjenicu da je Hrvatska pala na predzadnje mjestu u Europskoj uniji po rastu BDP-a.
Ostavku Martine Dalić je pak objasnio instantno antologijskom izjavom: "Jedno je percepcija, drugo su činjenice." Doista, kada je imao priliku širiti vlastitu percepciju o sebi, Plenković je izgledao kao sposoban premijer, ali kada bi u igru došle činjenice, pojavio bi se premijer koji štititi korumpirane ministre, želi uređivati medije, omogućava klijentelističko bogaćenje na spašavanju Agrokora i ulazi u koalicije s Milanom Bandićem, a više se i ne mora objašnjavati zašto je to problematično.
Hladan kao špricer
Plenkoviću se mora priznati da je cijelu emisiju bio hladan kao špricer, čak i kada mu se počeo pojavljivati znoj iznad gornje usne ili kada je govorio istovremeno kad i Stanković, boreći se za supremaciju u intervjuu. Na sve je imao odgovor, što ne znači da je odgovarao na Stankovićeva pitanja, nego da je znao što želi reći. Verglao je svoju verziju događaja koliko god je mogao: stabilnost, Most, smanjenje vanjskog duga, povećanje plaća u javnom sektoru, rast prosječne plaće, 123 tisuće radnih mjesta.
Stanković bi onda parirao činjenicama: HDZ je u programu iz 2016. obećao 180 tisuća radnih mjesta. Elektroničko glasanje. Sve i svašta. Ništa "NIJE ISPUNJENO", kako je velikim crvenim slovima pisalo na nizu HDZ-ovih iznevjerenih obećanja iz stranačkog programa kojim je Plenković postao premijer.
Plenković i dalje ne zna preuzeti odgovornost za pogreške
Plenković se nije dao smesti i pričao je bajke o svojem mandatu. Činjenicama se bavio tek usputno i pleo je komplicirane odgovore koji bi se usred izjave pretvorili u obećanje što će kao premijer učiniti u drugom mandatu i slično. Trudio se zamagliti sve promašaje svoje vlade i predstaviti kao sigurna ruka koja u olujnim vremenima umije najbolje upravljati sudbinom Hrvatske. Njegovi su ga pristaše vjerojatno kao takvog i vidjeli, ali iluzija je tijekom emisije previše puta bila narušena da bi ostala općeprihvaćena.
Zapravo smo još jednom na djelu vidjeli jednu od ključnih Plenkovićevih mana: on kao uvijek uspješan štreber misli da je izvrstan premijer, ali istovremeno nikad nije sposoban preuzeti odgovornost za svoje poraze i promašaje. Plenkoviću je uvijek kriv netko drugi, uvijek postoji izlika, pa nije pomoglo ni kada ga je Stanković pokušao izazvati da prizna da je pogriješio što je 2016. dao sva ta obećanja koja nije ostvario. Odbio je.
Plenković: Postali smo bogatiji
Unatoč Stankovićevim pokušajima da ga isprovocira, Plenković većinom nije odstupao od intonacije govornog automata te je uporno pleo svoj kontranarativ, po kojem je njegova vlada obogatila Hrvatsku. "Mi smo za našeg mandata postali bogatiji", ustvrdio je navodeći npr. povećanje mirovina i prosječne plaće.
Pitanje je kako na to gledaju građani, no još zanimljivije je bilo što je tijekom Plenkovićevog mandata Hrvatska dobila veću percepciju korupcije. On je mrtav-hladan u tom kontekstu izjavio da ne zna "po čemu je suradnja s Bandićem vezana za ovaj indeks" te je koaliciju pravdao dovođenjem europskog novca u Zagreb, što ne bi bilo moguće bez suradnje sa zagrebačkim gradonačelnikom. Pritom je izbjegavao Stankoviću na postavljeno pitanje odgovoriti direktno, kao još nekoliko puta tijekom emisije.
Premijer se bori kako zna da ostane na vlasti
Jedino što Plenković kao gojenac zagrebačke crvene buržoazije, koji je zadržao maturantsku strast prema medijima pa stalno dijeli savjete o čemu bi trebali više pisati, u životu poznaje su med i mlijeko. On se nije nikada morao krvnički boriti da išta ostvari, nikad mu ništa u životu nije ovisilo o njegovoj hrabrosti, pa i predsjednik HDZ-a je postao na stranačkim izborima bez konkurenta, a Milanovića je na izborima 2016. pobijedio i zahvaljujući Milanovićevim brojnim gafovima i lošim potezima, ne svojoj vatrenoj kampanji. Sada ipak vidimo Plenkovića koji želi zadržati vlast, koji je osmislio priču kako će to učiniti, nudeći "sigurnu Hrvatsku" - ne, primjerice, slobodnu ili naprednu ili sretnu ili pravednu itd. - te koji se bori na svoj način.
Aktualni premijer i predsjednik HDZ-a nije izgledao ni umorno ni ispijeno, čak ni kada ga je Stanković natjerao da se znoji, nego kao političar u naponu snage, spreman na najmanje još jedan premijerski mandat, ako ne i treći i četvrti, poput Angele Merkel.
Ugledao se na Angelu Merkel
Plenković je inzistiranje na dedramatizaciji zapravo posudio od njemačke kancelarke, koja je poznata po svom staloženom i pomalo suhoparnom javnom stilu izražavanja, kao i pokušaju da se stavi iznad konkretnih afera svojih ministara. Izmigoljio se iz svakog škripca, bježeći od činjenica ili radikalnim "cherry-pickingom". Jedno od zabavnijih Plenkovićevih objašnjenja je i ono zašto je na predstavljanju programa oko sebe imao skoro isključivo muškarce.
"Razlika je između nositelja lista i onih koji su na listama. Deset nositelja plus jedna nositeljica. Imamo vrlo sužen format ljudi, imamo malo mjesta u središnjici, nizak strop, pa je bio takav raspored na predstavljanju", lakonski je objasnio Plenković, koji smatra da HDZ-ova politika prema ženama ne treba uključivati više od toga da se tri visokopozicionirane HDZ-ovke postavi u europske institucije, jer to je naveo kao svoj jedini uspjeh.
Obećanih 7500 kuna jednokratne pomoći za svako rođeno dijete, primjerice, nije ispunio, a o ženskim pitanjima nije ništa posebno govorio sam, iako žene čine pola glasačkog tijela. Plenković, sada to više nije nikakva tajna, ima problem s nedostatkom žena u HDZ-u jer to je i dalje patrijarhalna stranka kojom vladaju muški savezi i klanovi.
Plenković se za još jedan mandat nudi kao sigurna ruka na čelu vlade
Trebamo stoga obratiti pažnju i na to koje sve teme Plenković nije spomenuo: konkretne reforme, ikakvu viziju za budućnost, ekologiju i klimatske promjene, jasan ekonomski plan s kojim ćemo dočekati neizbježnu recesiju itd.
Plenković se u Nedjeljom u 2 nije ni trudio predstaviti kao vizionar, nego kao benevolentni direktor, koji će nas nekako provući kroz iglene uši, a ništa se bitno neće promijeniti. Utoliko je Plenkovićeva ponuda najviše usmjerena dijelu društva bez hrabrosti za promjenu, što u Hrvatskoj nikad nije bila gubitnička formula. "Sa mnom znate što dobivate" je temeljna poruka Plenkovića građanima Republike Hrvatske, i to je točno.
Ako ta poruka bude pobjednička, onda ćemo dobiti odgovor na glavno Stankovićevo pitanje, na koje je Plenković odbijao odgovoriti i pravio se da ga uopće ne razumije. Stanković je premijera pitao zašto je napredak Hrvatske toliko spor, navodeći da unatoč tome što ona raste to čini toliko sporo da je drugi prestižu. Pa zato što Hrvati igraju na sigurno. Na sigurnu Hrvatsku, nada se Plenković.
