Siniša Pavić, kolumna za ''Novi list'', 7.6.2020.
Svaku večer u 22 sata svaki stanovnik/ca ove Lijepe naše ima krasnu prigodu da, umjesto u apoteku ili u kupatilo gdje stoje lijekovi, ode na Prvi program javnog servisa i uzme svoju dnevnu dozu svekolike sreće
Svaku večer u 22 sata svaki stanovnik/ca ove Lijepe naše ima krasnu prigodu da, umjesto u apoteku ili u kupatilo gdje stoje lijekovi, ode na Prvi program javnog servisa i uzme svoju dnevnu dozu svekolike sreće
Svaku večer u 22 sata svaki stanovnik/ca ove Lijepe naše ima krasnu prigodu da, umjesto u apoteku ili u kupatilo gdje stoje lijekovi, ode na Prvi program javnog servisa po svoju dnevnu dozu svekolike sreće. Ne čeka ga na Prvom šarena tableta da je guta, nema tamo ni slatkog malog opijata da ga mota, ali ima prekrasna opsjena koja se zove »Otvoreno«. Uradak je to koji, i kad je najgore, poručuje da je sve u redu, a ima li išta ljepše nego na počinak poći sa saznanjem da bolje ne može.
Ponedjeljak. Cijeli je vikend već prošao otkad je Josipa Rimac, od milja zvana kninska kraljica, čedo HDZ-ovo dakako, završila u pritvoru. Ona i buljug njih koji su se uvezali u finu mrežu što se aferom vjetroelektrane zove. Tu se, koliko laik može to iščitati, zvalo, pritiskalo, urgiralo, zakone mijenjalo, dobivalo ‘sitnih’ par desetaka tisuća eura za uskrsnicu, naručivala stolarija mukte, dijelilo poticaje, krčila šuma i milom i silom, računalo da će struja teći potocima a onda i novci, koristio položaj, koristio utjecaj… Tako sugeriraju novinski izvještaji, makar znamo mi naše sudove i činjenicu da nitko nije kriv dok mu se ne dokaže da jest, pa sve da traje u vjekove. Najveća stranka u nas fino je uzdrmana u nezgodno doba, taman pred izbore i to zato jer je Rimac otkrila da u automobili ima bubicu. Bubicu! Kako se to samo dobije bubica da je znati, kako se zasluži, gdje ti je stave, tko ti je stavi, i kako je svega mu otkriješ!? Izađeš sa psom u šetnju na livadu travnatu, cijelog ga ispipaš pa opet ima momenata kad ti taj krpelj promakne, dok ovdje sjedneš za auto, nagneš se malo pored volana i eto je. Bit će da je dobivena pri kupnji vozila zajedno s kompletom zimskih guma i naplatcima. Nego, vratimo se mi bitnom.
Jedino dobro po HDZ jest da se lavina zvana vjetroelektrane zakotrljala tu negdje oko Dana državnosti. Pri tom je dobro za HDZ da imamo predsjednika kakvog imamo. Pa smo se malo manje bavili s Rimac, a više s trivijalom zvanom kad je Dan državnosti zapravo. Vikend je, ipak, bio samo njen. Straha međutim nema. Dolazi ponedjeljak, dolazi Otvoreno i dolazi temat koji jasno poručuje – sve je u redu! Dok drugi razmatraju što s bubicom, u studiju se priča o turizmu. Našem. Koji je življi nego ikada. Jer smo mi korona free. Pa će svi pohrlit na more. Naše. Možda ne u onolikom broju kao inače, ali spasit ćemo sve. Ne možeš ne vjerovat čelniku Hrvatske turističke zajednice i šefici ZG turizma. Kako ćeš ne vjerovat kad su u Otvorenom.
Samo, bubica se ne da. Ima nju i dalje tu. Stolar koji je kraljici radio vrata poručuje preko portala da nisu vrata mukte rađena ako koštaju preko tri tisuće kuna. Pune se stupci citatima što ih je polovila bubica. Lijepo je, dobro je, atraktivno. I neizbježno je. U studio javnog servisa dolaze svim ministri redom koji su imali ili maju vezu kakvu s vjetroelektranama na šibensko-kninskom kršu. Ministar energetike i zaštite okoliša Tomislav Ćorić željan je kronologije. Pa čita tko je kome i šta dozvolio i propisao, dakako po zakonu. Kako ćeš sumnjati u išta kad recimo Grad Knin – a tamo stoluje kninska kraljica – ili Upravni odbor za zaštiti okoliša Šibensko-kninske županije, na čijoj su zemljici i vjetroelektrane i kraljevstvo, prisnaže da projekt ničim ne šteti okolišu. Dokaz je i to, ne dvoji ministar, da je sve određeno po propisu. Dakako da je! Da je samo vidjet ludu koja će u tom lancu godinama brižno kovanom biti ona alkica koja će prva reć’ – e ne može! Pukne li alka puknut će lanac, pukne li lanac nemate više, ni po majci ni po stranci. Pa se ti junači o objašnjavaj svojima doma je li vrijedilo. Puca tu sve samo kad bubica odradi svoje. Prije, jok!
Uglavnom, nekih pet dana nakon što je stvar pukla javno, ministar energetike i zaštite okoliša nas je uredno, u utorak u 22.00 sata, uvjerio da je sve tu u redu, da su institucije radile svoj posao, a i opet će. Sasvim dovoljno da srijedu navečer dočekamo u ritmu nama najdražem, ritmu od izbora. Sastav gostiju ovog Otvorenog je bajkovit. Kerum, Holy, Paternel, Petir, Selak-Raspudić. Kerum ima jaknu žarko crvene boje. I kravatu na kojoj je znak propeta konjića. Zanimljivo je da će skoro pa svi gosti u studiju, izuzev Keruma, na izbore kao nezavisni kandidati. Lijepa je to vijest za sve te pokrete, mostove, esdepeove, hadezeove… Došla su grda vremena kad se poseže za svakim pa makar sutra taj nezavisni kandidat nemao ama nikakve stranačke i bilo koje druge obaveze da poštuje što mu šef kaže. Zabiti nož u leđa, ili okrenuti leđa, bit će nikad lakše. Vezati čovjeka nezavisna uza se moglo bi bit nikad skuplje. Nego…
– Jeli ovo muha na našem televizoru ili na Kerumovoj glavi – pita uznemiren gledatelj ukućane.
Ukućani ne trzaju. Uznemireni gledatelj sam se diže s kauča i odlazi do ekrana. Vidi, muha ne trza. Znači, u studiju je. Koji sekundu je provele na glavi Željka Keruma. Sva je u najboljem redu.
Četvrtak, a to je zadnji dan u tjednu kad se u 22.00 na Prvom apaurin dijeli, bio je rezerviran za vanjsko političko pitanje, za nemire u SAD-u. Pred vikend samo lagano, makar još uvijek nitko ne zna tko je stavio vražju bubicu u automobil Josipe Rimac, a još manje tko joj je javio da potraži bubicu u svom automobilu. Ili zna pa šuti. Samo, priča o Trumpu i Americi bila je posve promašene tema. Promašena jer se nudila bolja. Promašena, jer je tjedan trebalo završiti kako je i počeo – turizmom. Promašena, jer se krug savršeno zatvorio sam od sebe onog trenutka kad je Hloverka Novak Srzić, aktualna šefica Turističke zajednice Makarske i nekadašnja voditeljica i urednica emisije »Otvoreno«, na svoj Facebook profil stavila idiličnu sliku pješčane plaže u zalasku sunca uz prigodan tekst: »Usprkos antifa kaosima i svim virusima….ljepote prirode ostaju trajne i ljekovite… Makarska rivijera«. Em trumpovski prst srednjak za antifu koja je, po šefici TZ Makarska isto što i virus, em promidžba plaže koja je u – Mozambiku! Šljunčane plaže makarske rivijere su out. Pijesak je in. A gdje ga ima, pitale je jedna od pratiteljica autoricu objave. »Dođi i istraži!«, naputila je ona kao da je do Mozambika lako. A opet i nije teško kad je Hrvatska tolika, odavde do Mozambika!
Svaku večer u 22 sata svaki stanovnik/ca ove Lijepe naše ima krasnu prigodu da, umjesto u apoteku ili u kupatilo gdje stoje lijekovi, ode na Prvi program javnog servisa i uzme svoju dnevnu dozu svekolike sreće. I najburniji tjedni mogu biti milina poput one na slici s pješčanom plažom. U međuvremenu je, inače, Visoki prekršajni sud golemom većinom glasova sramotno odlučio da Marko Perković Thompson može vikati »za dom spremni« na početku pjesme »Bojna Čavoglave«. Makarskog pjevača što se Mario Roso zove zbog tog istog pjevanja smo onomad kaznili s 1.000 kuna. Ni u Mozambiku nije pravice.
Ma, ne brinite, neće to u Otvoreno, bar ne dok ne dođe doba da o nekoj i nečijoj drugog bubici (ne)govorimo.
