Piše: Igor Rudan
Izvor: Facebook profil Igora Rudana
Nevjerojatno je kolikom se brzinom promijenio život u sada već gotovo svim zemljama svijeta zbog jednog virusa, samo jednoga od njih bezbroj s kojima smo do sada živjeli zajedno na Zemlji. Kakva disrupcija baš svega, nagla promjena navika, potpun pomak javnog interesa na druge teme i pregrupiravanje prioriteta.
Zamislite, do 1960-ih godina, tj. prije još samo 60 godina, cjepiva uopće nisu bila u širokoj primjeni. Od užasnih bolesti kojih se danas malo tko uopće sjeća, poput ospica, mumpsa, rubeole, difterije, tetanusa, hripavog kašlja, dječje paralize, bjesnoće, tuberkuloze, meningitisa, upala pluća i rotavirusnih proljeva u djece, a velike boginje da i ne spominjem, i da, od gripe, umiralo se u milijunima, desecima milijuna, stotinama milijuna, a velike boginje ubile su vjerojatno i više od milijarde ljudi.
Koliko je samo život bio lijep i miran za nas u razvijenim zemljama tijekom zadnjih 60 godina zahvaljujući cjepivima, i koliko smo sretni što smo se rodili baš sada. Svi raniji naraštaji morali su živjeti s dvadesetak COVID-a istovremeno, protiv kojih nisu imali obrana, a od kojih je većina bila znatno opasnija od ovoga i mogla im je u svakom trenutku doći glave. Tek sada počinjemo to uviđati.
Riješit ćemo, zato, i ovaj problem nekako, kao što smo u 20. stoljeću već uspjeli cijepljenjem riješiti i mnoge druge, znatno opasnije. Sada se bolje vidi važnost tih velikih postignuća. Što bismo sada svi mi dali da imamo cjepivo i protiv ovog virusa, pa se možemo vratiti normalnom životu.
Da ne bismo klonuli duhom dok čekamo na to cjepivo, ili barem neki lijek, pobrinuo se Mile Kekin iz Hladnog piva, koji me zamolio da podržim njegovu korona-budnicu "I ovo će proći". Kada sam čuo da je glavna poruka "Nikad više neću, k'o prije bahato, uzimati sreću zdravo za gotovo", nešto o čemu svi ovih dana, nadam se, razmišljamo, nisam ga mogao odbiti. Sada je važno da ostanemo optimistični, jer naši su se preci održali kroz znatno gore epidemije. Tako, održat ćemo se i mi koji danas živimo nekako kroz ovu. Hvala, Mile Kekinu i svim njegovim prijateljima, na ideji i realizaciji, jer ništa ne dopire brže i lakše do ljudi nego pjesme. I baš kako nam i pjeva Mile - "k'o što svaka mora proći mora, i ovo će proći".
