Đokić poručio u obraćanju sa terase Rektorata: Možete da uzmete resivere i kompjutere, ali ne možete istinu

Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić obratio se okupljenima sa balkona Rektorata, rekavši da su pripadnici UKP-a ušli u ovu zgradu bez prethodnog objašnjenja i poručio da vlast želi Univerzitet na kolenima, ali da slika ovog dana nije policija u Rektoratu, nego studenti ispred njega.

Đokić je naveo da su pripadnici UKP-a uzeli resivere, pretresali prostorije i tražili dokumenta i da su došli da ponize i da svakom profesoru, studentu i građaninu da kažu "vidite šta se desi onima koji ne ćute".

Jedna mlada žena je poginula u četvrtak, tragedija koja zaslužuje nezavisnu i temeljnu istragu, rekao je on i dodao da je Beogradski univerzitet pružio saradnju, a umesto toga dobili su, rekao je, političku radnju pred kamerama.

Rektor Đokić je dodao da risiveri u Rektoratu ne sadrže nikakve relevantne informacije za smrt studentkinje na Filozofskom fakultetu i da to svi znaju. Poenta je da rektor bude pod istragom, a Univerzitet na kolenima, poručio je on.

"Ta slika je namenjena vama", rekao je on okupljenim građanima.

Tokom govora građani su uzvikivali poruke podrške rektoru Đokiću, poput "Ne damo rektora", a Đokić je poručio da ne može da se "pretrese savest građana".

Studenti su ispred Rektorata došli jer znaju šta se dešava, jer je ovo njihov Univerzitet i jer se ne boje, naveo je on.

"To je prava slika ovog dana, ne policija u Rektoratu, nego studenti ispred njega", poručio je on.

Đokić je poručio da mogu da uzmu risivere i kompjutere, ali ne mogu da uzmu istinu.

On je napomenuo da niko nije odgovarao za smrt šesnaestoro ljudi u Novom Sadu, dodavši da se vlast ne plaši kriminala, nego se plaši obrazovanja.

Okupljenima je i poručio da su stajali na mrazu i na ulici i da su im govorili da će odustati i da su teroristi, talibani, a sada šalju policiju na njihov Univerzitet.

Naveo je i da ova vlast ne može ništa da kontroliše, a da Univerzitet ne stoji uspravno jer ima zidove, nego jer ima studente i građane koji se ne boje.

Đokić je podvukao je da UB poštuje vladavinu prava i podržava pravičnu istragu, ali da ono što se danas desilo nema nikakve veze sa istragom.

Rektor je dodao da ova vlast ne napada Univerzitet jer su učinili nešto loše, nego jer su učinili nešto dobro. "Stali smo uz studente, stali smo uz istinu, stali smo uz Srbiju! I to ćemo nastaviti da radimo sa resiverima ili bez njih. U znanju je moć!", tim rečima je Đokić završio svoj govor sa balkona Kapetan Mišinog zdanja uz povike okupljenih građana kojma se rektor Univerziteta u Beogradu nekoliko puta poklonio.

Autor: Vojin Radovanović

Izvor: Insajder.net

Boris Dežulović: Nećete u Čavoglave, nisu ni zmije!

Nećete u Čavoglave, nisu ni zmije! (mali ilustrirani vodič kroz pjesmaricu Marka Perkovića)

Boris Dežulović, kolumna za portal N1, 27.1.2026.

"Kaže jedna moja pjesma, 'Sve će nepravde jednom nestati, ostat će u pjesmi, u priči. Ispričavam se svima koje je taj moj montažni objekt ugrozio i kojima sam time nanio duševne boli."

Tako Marko Perković Thompson u ironičnoj objavi na društvenim mrežama komentira odluku Državnog inspektorata o uklanjanju dva objekta koje je bespravno podigao na svom imanju u rodnim Čavoglavama. Pa u istom ironijskom ključu nastavlja: "Ispričavam se pticama, vjevericama, zmijama i mravima što sam im oduzeo njihov komoditet i obećavam da ću im zasaditi duplo više grmlja, trave i šikare koja im je oduzeta. Ispričavam se kiši, vjetru a i rosi kojima sam oduzeo tih dvjestotinjak kvadrata da se spuste na to velebno prostranstvo. Ispričavam se suncu kojemu sam oduzeo pravo da baca sjaj na to mjesto, a i Mjesecu, jer sam mu zaklonio zagarantirani prostor."

E sad.

Kad se trubadur iz Čavoglava ironično ispričava pticama, zmijama, kiši i vjetru što im je svojim ilegalnim objektima "oduzeo dvjestotinjak kvadrata velebnog prostranstva", kad se sarkastično ispričava suncu i Mjesecu što im je "zaklonio zagarantirani prostor", jesu li to iste one ptice zmije, grmlje, trave, šikare, kiše, vjetrovi, rose, sunce i Mjesec od kojih je popularni trubadur ispisao cijeli svoj pjesnički opus?

Evo, metnimo, ptice.

Jesu li ptice kojima je ironično "oduzeo komoditet" iste one iz "Rose", "zapjevale ptice u daljini", ili one iz "Preskočene crte", "gdje to još ljude ptice bude"? Jesu li to one iz "Samo je ljubav tajna dvaju svjetova", "hoće li još zvijezde nebo kititi,/ kao ptice tu se gnijezditi?", ili one iz "Iza devet sela", tamo "gdje se zvijezde/ kao ptice gnijezde"? Je li to jedna od onih iz "Drage", u kojoj "ostavit će ptica jato", ona "moja ptica malena" iz "Zašto baš nju", ili možda ona "ptica pjevalica" iz "Ej, haj, pjesme naše"?

I koje točno ptice? Jesu li to, nemam pojma, golubovi, recimo oni iz pjesme "Dobrodošli", "neka nebom lete golubovi mira", ili iz pjesme "Bijeli golubovi", gdje je "palo golubova jato,/ a bili su za dom spremni"? Je li to onaj iz "Pijem, dušo", "ne varaj me sa golubom u rukama,/ sloboda je stvorena u mukama", ili ona iz "Ravnoteže", "pjesmo moja, golubice mira"?

Ili su laste? Možda laste iz "Gena kamenih", "vratile sе kući laste"? Ili guske, iz "Nema predaje", "dobivamo političke pljuske,/ vodaju nas kao male guske"? Ili slavuji, iz "Zaustavi se, vjetre", gdje "veseli slavuji pjevaju u zoru"? Ili grdelini, oni iz "Ka bez duše", "ne pivajte, grdelini,/ moja draga spava"? Ili ipak vrane, iz pjesme "Dobrodošli", gdje "nebom lete šišmiši i vrane,/ al' je soko za njih previsoko"?

Da, jebem ti, sokolovi.

Jesu li to oni sokolovi iz "Oluje", "pjevaj sokole, pjesmu slobode", ili iz "Nema predaje", "gdje ste sada, sokolovi, obranimo snove"? Jesu li to oni iz "Kralja Tomislava", u kojoj "sivi soko kliče", ili oni iz "Tamo gdje su moji korijeni", "nek' nas nebo blagoslovi, snove ostvari,/ i sinove sokolove da nam podari"? Je li to onaj iz "Uvijek vjerni tebi", "neka soko leti", ili jedan od onih iz "Rose", "zaustila zemlja tvoje ime,/ spavaju mi u njoj sokoli"? Ili onaj "Iza devet sela", "kad zapiva sokol"?

Onda zmije.

Jesu li zmije iz Thompsonova dvorišta iste kao ona što je ga je ujela u pjesmi "Zmija me za srce ugrizla", ili kao ona "Ljuta guja", u kojoj "ujest će ga ljuta guja, ko se takne mog dragulja"? Je li to ona iz pjesme "Zašto si se okomila na me", "ti si ljuta zmija, seko", ili jedna od onih iz "Ne pitaj mene", "al' se barem nismo kao zmije krili", ili možda ona iz "Maranathe", "satri zmiju, zmaja paklenoga"? Je li to poskok iz "Zagore", gdje su "poskok, čovik, vuk i vila", ili onaj iz "Čelebića i Rujana", gdje "ugrist će te poskok iz kamena svakog"?

Pa ono, kako pjesnik reče, grmlje, trave i šikare.

Je li šikara koju će popularni pjevač vratiti na mjesto svojih bespravnih objekata ona iz "Dive Grabovčeve", "gdje iz kamena raste cvijeće", ili ona iz pjesme "Tamo gdje su moji korijeni", "jutro mi nosi miris smilja gorskoga"? Je li to poljsko cvijeće iz "Samo je ljubav tajna dvaju svjetova", "kao cvijet u polju/ medju bijelim brezama", ili grm divljih ruža iz "Dan dolazi", "kada divlje ruže procvjetaju"?

Je li to trnje iz "Bog i Hrvati", kad Svemogući "vodi svoj narod kroz trnje i led", ili ono iz "Uvijek vjerni tebi", "kako trnje bode/ na putu do slobode"? Je li to drača iz "Zašto si se okomila na me", u kojoj "moju je dušu uhvatilo trnje", ili ona iz "Ne boj se", u kojoj "život je staza i trnja i cvijeća"? Je li to ona trava iz "Moj Ivane", u kojoj se ne zna "čija j' ono livada, čija j' ono trava", ili iz "Dan dolazi", "zbogom nebo plavo/ i mog doma rosna travo"?

Onda kiša.

Je li to kiša iz "Početka", gdje "kiše padaju, polja rađaju", ili ona iz "Ostavio sam te, draga", "prokleta je ova kiša"? Je li to ona iz "Potonut ću", "dok kiše putuju", ili ona iz "Bosne", u kojoj "k'o da nije dosta snjegova i kiša"? Je li to ona iz "Ljutu travu na ljutu ranu", "pričale su kiše,/ za ljubav se gine, zbog Hrvatske diše", ili ona iz "Ne boj se", "ti ne boj se sine vjetra ni kiše"?

Eh da, vjetar.

Kojemu je točno vjetru popularni pjevač "oduzeo velebno prostranstvo", onome slavnom s Dinare, "zaustavi se vjetre, pita bi te nešto", ili onome iz "Tamo gdje su moji korijeni", u kojoj "bio sam k'o divlji vjetar"? Je li to onaj iz "Bosne", gdje "vjetar nosi glas", onaj iz "Zapali vatru", u kojoj "hridine i more oduvijek se bore/ kako vjetar puše, jedan drugog ruše", ili onaj iz "Sine moj", "i tebe će tući vjetrovi razni"? Ili su to možda neki drugi, recimo oni iz "Ne pitaj mene", u kojoj "vjetrovi sada neki drugi pušu"? Možda bura, kao u "Ima nešto vrjednije od zlata", gdje "sve je više tužnih bura i oluja", ili u "Zagori", gdje "plavo nebo očisti bura", ili u "Čelebićima i Rujanima", gdje "sledit će te bura s Cincara hladnog"?

Onda rosa.

Je li rosa kojoj je Thompson "oduzeo dvjestotinjak kvadrata" ona iz istoimene pjesme, "rosa sad te pokriva", ili ona iz "Duvanjskog polja", gdje "rose Evanđelja klice mu topile"? Je li to rosa iz "Pukni puško", gdje "novu rosu zorom da ne vidim", ona iz "Ostavio sam te, draga", "k'o rosa s tužnog cvijeta", ili ipak ona iz "Poljubi me", "kao rosa san, kao sunce dan"?

Da, sunce.

Kojemu je to suncu trubadur iz Čavoglava "oduzeo pravo da baca sjaj", onome suncu iz "Rose", gdje "ostavlja me sunce, ostavlja,/ nema zore, nema dana", ili onome iz pjesme "Bog i Hrvati", gdje je "prosulo sunce čudesni sjaj"? Je li to možda sunce iz "Tamo gdje su moji korijeni", u kojoj "podiglo se sunce i toplinu prosipa", ili iz "Ljute guje", "malo sunca usred tame"? Je li to ono iz "Bosne", "tamo gdje sunce putuje", iz "Stari se", gdje "iza nas zlatno sunce sja", ili iz "Neću izdat ja Boga nikada" - "neću gasit sunce koje s neba sja"? Je li ono iz "Zeleno je bilo polje", "zlatno sunce iznad nas", ili možda iz "Ustani iz sjene", "ovo je tvoja zemlja, tvoga sunca sjaj"?

I na kraju, jasno, Mjesec.

Je li Mjesec kojemu je naš Marko "zaklonio zagarantirani prostor" isti onaj Mjesec iz "Pukni puško", "ej, Mjeseče, sva si moja nada", ili onaj iz "Potonut ću", "nije Mjesec samo za se"? Je li onaj iz "Poljubi me", "skinut ću ti zvijezdu visoko s neba, /pitat ću i Mjesec nek' mi da još jednu", ili onaj iz "Ne pitaj mene", "pobjeć će i Mjesec, suviše sam snio"? Je li onaj iz "Lipe Kaje", "dok se Mjesec nebom zlati", ili onaj iz "Zmija me za srce ugrizla", kako ono, "mjesečina svu noć tražila"?

Ptice i zmije, trava i šikara, kiša, vjetar i rosa, sunce i Mjesec, zavičaj i Domovina: čitajući Thompsonovu ironičnu objavu na društvenim mrežama, ja sam onako na prvu, majke mi, pomislio da je najnoviji njegov hit. Kao što, uostalom, i sam u reče u objavi, "kaže jedna moja pjesma, 'ostat će u pjesmi, u priči'". Recimo onoj, sad ću po sjećanju, "a meni tako dođe nakon čaše vina/ da ga pitam jel' to i tvoja domovina": treba li, naime - to mene zanima - u tom ironijskom ključu čitati onda i cjelokupnu Thompsonovu impresivnu domoljubnu kajdanku? Je li se on u stvari svih ovih godina samo ironično zajebavao s Hrvatima?

Je li se siromah samo uplašio da dušmani ne prijave kako ne živi na toj adresi, jer - kao u pjesmi "Život" - "mladost je takva pa te žarko ponese,/ i srce ti nema stalne adrese"? Pa da policiji zapjeva kako je "mlad i gladan pobjede/ odlučio izgradit dom i pustit korijene"? Je li taj "montažni objekt" dom za koji je Marko spreman?

Čudo je, kako vidite, ironijski ključ. Recimo, pjesma "Dolazak Hrvata: na koju je svetu katastarsku česticu Marko mislio i koliko je točno "kvadrata velebnog prostranstva" tražio kad je pjevao, "dajte mi komad zemlje svete,/ zemlja je i mati i dijete"? Đavo će znati. Jer - sad ste tek shvatili pjesmu "Zapali vatru" - "dušu kad ti uzme, pusti te na miru,/ sustav je Sotona u sivome šeširu".

A za taj sotonski ekosustav Marko ima jasnu poruku: "Sunce, kišo, vjetre, travo, ptice i zmije,/ nećete u Čavoglave, niste ni prije!"

Bilježnica Robija K: Posjet ambulanti

Viktor Ivančić, Peščanik.net, 9.12.2025.

Robi K. (IIIa)

Moj dida sa Šolte je došao u ambulantu. Ona doktorica Singolo je spustila cvike i pitala je: „Onda? U čemu je problem?“ Dida je rekao: „Ma problem mi je ova ustašija na vlasti! I ovi šta urlaju Za dom spremni po ulici i po stadijonima, i ovi šta navuku crne kapuljače i napadaju dicu koja plešu folklor, i ovi šta cipaju strane radnike iz Nepala i Sirije, i naročito ovi ministri iz vlade šta seru da Srbe, Jugoslavene i komuniste triba satrat… E, čin to vidin isti sekund mi skoči tlak, srce mi se uzbuba, cili se opotin i dođe mi totalno slabo!“

Doktorica Singolo je piljila u dida. Onda je ona pitala: „I šta bi ja tu mogla učinit?“ Dida je rekao: „Otkud ja znan, j-bate! Nisan ja likar!“ Doktorica Singolo je rekla: „Pa ne mogu ja te stvari rješavat, čoviče božji!“ Dida je pitao: „Nego ko će?“ Doktorica Singolo je rekla: „Neam blage! Ja ne mogu!“ Dida je rekao: „Pa šta je ovo? Dođeš u ambulantu, detaljno opišeš siptome i zdrastvene tegobe, rečeš da ti je tlak ukurcu, da te drma teška aritmija, da ti je nonstop slabo, a likar kaže da to nije njegov poslal! Koji je to način?“

Doktorica Singolo je zakolutačila sa očima i otpuhnila je. Dida je rekao: „A najgore mi je kad na televiziji vidin onog každrafa od premijera di drži misu! U roku odma me zaboli drob! Nije se još nikad desilo da se on pojavija na televiziji, a da mene ne prisiče u drobu!“ Doktorica Singolo je rekla: „U takvin slučajevima ka terapiju uvik priporučujen daljinski! Lipo ga stisnite i ugasite televiziju!“ Dida je rekao: „E znan, proba san sa ton metodon! Al kad god opet upalin televiziju taj je ludaš na ekranu! Svaki put! I mene automacki opet zaboli drob! Znači, triba bi se skroz odreć televizije?“

Doktorica Singolo je rekla: „Dobro, pa nije to najgora stvar!“ Dida je rekao: „Nou ćens, darling! Jel ti znaš da je meni homesterol priko deset, a nisan se odreka pancete? E bogami neću ni televizije!“ Doktorica Singolo je rekla: „Sa tolikin homesterolon svakako ne bi smili jist pancetu!“ Dida je rekao: „E, al ja pijen lik za homesterol! Ti si mi ga pripisala, sićaš se? I onda činin kombinacije, dvajs deki pancete za večeru, dvi tablete za doručak, pa uvatin neku balancu! Al ova ustašija će mi totalno uništit zdravlje! Ja bez likarske pomoći to ne mogu prigrmit!“ Doktorica Singolo je viknila: „Pa ne mogu van pripisat tabletu protiv Hrvacke, za majku božju!“ Dida je rekao: „Okej, ne mora bit tableta! Možda može neka imekcija? Ili, šta ja znan, da mi šikneš nešto intravemozno?“

Doktorica Singolo je opet zapiljila se u dida. Onda je ona rekla: „A jeste razmislili da odete ća?“ Dida je pitao: „Di da oden?“ Doktorica Singolo je rekla: „Pa iz Hrvacke! Ako ste skužili da van škodi zdravlju!“ Dida je rekao: „Nisan ja reka da mi škodi Hrvacka, nego da mi škodi ustašija!“ Doktorica Singolo je rekla: „Al ako odete negdi di nema ustašije, stanje će van se stoposto popravit!“ Dida je rekao: „Zašto bi ja otiša iz svoje rodne grude? Nek pođe Hrvacka ća! Ja san ionako ovdi doša prije nje!“

Doktorica Singolo je uzdahnila: „Poala šta ste naporni, čoviče…“ Dida je rekao: „Taj ti je savjet isti ka oni sa televizijon! Jaka metoda, zapopizdit! Ka da si mi rekla da moran prestat disat pa me više neće žigat u plućima!“ Doktorica Singolo je rekla: „Čujte, šjor, ja van jedino mogu pripisat normabel ili štagod slično da smirite živce, i to je to!“ Dida je rekao: „Ma koji normabel, ženska glavo! Popija san toga kišu isusovu, ništa ne pomaže!“ Doktorica Singolo je rekla: „Ja san onda stvarno nemoćna…“ Dida je podviknijo: „E znaš šta, časna rič ću te iz ovih stopa prijavit likarskoj komori da mi odbijaš pružit medicinsku pomoć!“ Doktorica Singolo je arlauknila: „Ma kogaš ti prijavit, komunjaro?! Gubo jedna jugoslavenska! Aj nestani mi iz ambulante!“

Onda je onaj doktor Fulgozi otvorijo vrata i rekao je: „Šta ti je, Singolice? Zašto kričiš u praznoj ambulanti?“ Doktorica Singolo je dignila glavu sa stola i rekla je: „Asti iruda! Opet san zaspala!“ Doktor Fulgozi je rekao: „Naravski daš zaspat kad ti po cilo jutro niko ne dolazi u ambulantu!“ Doktorica Singolo je držala se za čelo. Doktor Fulgozi je rekao: „A sad kad za kvarat od ure počne moja smjena nastaće gužva! To nikako ne mogu skužit!“ Doktorica Singolo je rekla: „Ma štaš kužit, cili je ovi otok debilan… Ajme slabo mi je! Oš mi molinte izmirit tlak, ja mislin da mi je skočija priko dvista!“ Onda je doktor Fulgozi uzeo tlakomjer i pumpa ga je na ruku od doktorice Singolo. Onda je on rekao: „U j-bate, dvistadeset kroz stodvajs! Još malo pa moždani!“

Doktorica Singolo je rekla: „Gospe moja, ono staro prdilo će me dotuć!“ Doktor Fulgozi je pitao: „Ovo ti se, znači, češće ponavlja?“ Doktorica Singolo je rekla: „Svaki dan, čoviče! Kako god zaspen na poslu, a uvik zaspen jerbo mi niko ne dolazi, sanjan da mi je stari kenjac u ambulanti! Ako nije on, onda je oni njegov frend Tonino!“ Doktor Fulgozi je rekao: „N bava? I?“ Doktorica Singolo je rekla: „I onda udre spiku da ima zdrastvenih problema sa ustašijom na vlasti! Da mu od toga skače tlak, da mu se uzbuba srce, da mu je slabo, i da mu ja ka likar moran pomoć!“ Doktor Fulgozi se nakesijo: „Nemoj me j-bat?“ Doktorica Singolo je rekla: „Majkemi mile! Ja mu lipo kažen – nema ti, čoviče, tog likara koji te može izličit od Hrvacke! Pusti me na miru! Al on to ne prihvaća! Nego rič po rič, pa nastane karačina, i onda – šta? – onda meni skoči tlak i uzbuba mi se srce trista na sat! Razumiš? Sad samo čekan kaće me u snu spucat infarkt!“ Doktor Fulgozi je rekao: „Čoviče…“ Doktorica Singolo je rekla: „Guba jedna jugokomunistička!“ Doktor Fulgozi je rekao: „Dobro, pa nisu ljudi krivi šta ih ti sanjaš!“ Doktorica Singolo je rekla: „Ma nisu k-rac! Ta banda je sposobna za svašta!“ Doktor Fulgozi je pitao: „A otkad ti se to događa?“ Doktorica Singolo je rekla: „Otkad san se učlanila u Domovinski pokret!“

Evo rešenja: Žoca u opoziciju

Draža Petrović, kolumna za portal N1

Kada su košarkaša Kevina Pantera pitali kako sarađuje sa Željkom Obradovićem, on je rekao da ta cela situacija nije strašna kao što izgleda na prvi pogled.

"On nije lud, samo mnogo psuje!", kazao je Panter, svedok iz prve ruke.

"Način na koji se izražava jeste čudan", objasnio je Panter. „Ali ako se fokusirate samo na to, onda ste gotovi. Morate da se fokusirate na to šta on priča. On vam samo govori da budete ono što jeste”, rekao je košarkaš kad su ga baš tako pitali - kako, bre, Kevine, keve ti, ti sa Žocom?

Željko Obradović zvani Žoc mnogo se dere, osobito na tajmautima, odlično, tečno i izražajno psuje, kako na engleskom, tako i na maternjem, mada je teranje u materinu, kažu neka istraživanja, bolje na maternjem.

Ima po internetu ona scena kada Žoc na tajmautu, dok je trenirao Fenerbahče, psuje članove ekipe poimence, ali da se neko ne bi osetio zapostavljeno u tom psovanju, na početku je uzviknuo: „F-ck you everybody!“, prethodno im objasnivši da oni možda misle da su dobri momci, ali u svojim očima („In your eyes, you are good guys”), mada nisu nikako dobri momci, faktički ne valjaju ništa.

To je bio govor u rangu majora Gavrilovića, samo što major Gavrilović u zvaničnoj verziji nije uopšte psovao.

I svi košarkaši, velike svetske zvezde, ćutali su dok im jednom po jednom u faci zajapureni razjareni Čačanin u lice urlao: „F-ck you“ i „Shame on you“.

Da stvar bude bolja, sve vreme tajmauta na razglasu hale, u pozadini snimka, išla je pesma Stivija Vondera „I just called to say I love you” iliti - pozvao sam te samo da ti kažem da te volim - što je davalo poseban šmek Žocovim povicima „F-ck you...“, i „F-ck you everybody“... Žocu čak i pesma ume da se namesti kada psuje.

Za razliku od Žoca koji javno, pred milionskim auditorijumom Evrolige, iskreno i autentično psuje igrače i sve što mu se nađe u vidokrugu, Vučić voli ono potuljeno maltretiranje i šikaniranje bližnjeg svog, onu seljačku varijantu kinjenja stranačkih funkcionera - od Drobnjaka pa do Malog - koje nikome nije simpatično, sem nekom biraču, takođe potuljenom liku koji voli da gleda tu specijalnu vrstu iživljavanja u direktnom prenosu Informera i Pinka. Nekako, to deluje kao kad najjači mangup maltretira slabije od sebe i uživa u takvoj vrsti sadizma, ali, što je najgore, i okolni mazohisti uživaju u svom mazohizmu.

Vučić istina ne psuje, nikada ga niko nije čuo da psuje, pa bi neki njegov saradnik, da ima hrabrosti, sigurno izjavio nešto obrnuto od Kevina Pantera kada bi ga pitali: „Kako ti, keve ti, sa Vučićem?“

I ne bi rekao: „On nije lud, samo mnogo psuje!“, već: „On uopšte ne psuje, samo je mnogo lud!“.

Te bi možda trebalo razmisliti da Žoc, sad kada mu ne ide sa Partizanom, možda pokuša da malo preuzme srpsku opoziciju i uradi nešto s njom. A samim tim i sa nama.

Njih ima više od dvanaest i nisu čak ni toliko loši kako ih predstavljaju, ali im treba neki Čačanin koji sve oko sebe tera u tri lepe, i to radi sa jednim određenim stilom koji može biti simpatičan širokim narodnim masama naviknutim da gledaju to džibersko maltretiranje Drobnjaka, Martinovića i ostalih koji su prihvatili da glume bokserski džak za velikog vođu.

Ovako, okupiš opoziciju, kažeš im: „F-ck you everybody!“, i možda krene nešto na bolje.

Uostalom, treba se setiti da je Peti oktobar i uspeo tek kada su Čačani, predvođeni jednim Čačaninom koji psuje čak i bolje od Žoca, tog jutra krenuli Ibarskom magistralom ka Beogradu i usput prevrnuli i bacili u jarak svaki kamion i šleper, u vidu režimskih barikada, na koji su naišli.

A svakom kordonu policije na koji su naišli, obučeni prikladno za jednu revoluciju, u šuškave šarene trenerke, rekli su: „F-ck you everybody“ i stigli na kraju do Beograda neočešani, neizgužvani, kao da nisu usput prevrtali šlepere u jarak kraj Ibarske, pa je iste večeri Milošević odlepršao na đubrište istorije.

Efekat Čačak je očigledno bitan. A i energija protiv Vučića treba malko da se menja. I ovde je red da neko počne da psuje sve koji su zaslužili, jer što bi rekao Kevin Panter: „Način na koji se izražava jeste čudan. Ali ako se fokusirate samo na to, onda ste gotovi. Morate da se fokusirate na to šta on priča. On vam samo govori da budete ono što jeste!“.

Tako da Žocu odmah treba ponuditi jednogodišnji ugovor sa srpskom opozicijom, ajd i to da pokušamo. Mi zvezdaši naravno, možda tu osetimo izvesnu nelagodu, ali što bi rekli, preživećemo i to, jer, braćo i sestre, Srbija je u pitanju!

Tako da psovke, braćo, psovke, a ne zvona i praporci.